Odakle ovo profesore?Da si rekao Ceca pa 'ajde al' ovako ne ide...Jednostavno nije istina...

ja od tog thompsona, osim one cavoglave, nisam nikad cuo ni jednu drugu pjesmu (ili mozda jesam pa nisam znao da su njegove). po ovim komentarima, vidim da nisam nesto bas propustio.

shabane brisali su te, a i mene, na hajdukovom topicu ... bre...

Ma radi, ides na Download this torrent

Samo sto pretpostavljam da nemas instaliran niti jedan torrent klijent, bez kojeg ne mozes skidati stvari sa torrent portala.
Probaj instalirati Bit torrent, najlaksi je za rukovanje.

Thompson je zabava za siroke narodne mase, meni osobno se svidja par pjesmica tipa Vjetre s Dinare, Prijatelji ili Lijepa li si, i par sa novog albuma, ali manje vise je za moje uho neprijatan sa losom imitacijom Alena Islamovica (ni original mi se ne svidja). No eto, zanimljiva pojava, a i volim malo cimati Shabana i kompaniju

E sad, Baja Mali Knindza je ipak nivo ispod Thompsona, ovaj i ima tu i tamo neku slusljivu pjesmu, ali Baja je dno dna. Coban tera ustase i slicno, ako je Tompa pastirski roker, Baja je pastir.

Sa druge strane, svidja mi se poruka njegovih pjesama, a to sto se oko njega skupljaju idioti to je drugi padez, uostalom njemu je bitno da idiot kupi kartu a drugo ga se ne tice. Ako je vjerovati ljudima koji osobno poznaju Marka, lik je ok, samo malo zatucan sto je razumljivo jer ipak je on iz Cavoglava. Specifican je taj narod sa krsa i kamenjara.

http://www.net.hr/vijesti/page/2007/07/02/0802006.html

http://www.index.hr/vijesti/clanak/new-york-times-o-thompsonu-pjevac-mekog-glasa-morao-se-distancirati-od-ustasa/352354.aspx

http://www.index.hr/vijesti/clanak/poruke-s-thompsonovog-koncerta-izazivaju-strahove-kod-manjina/352382.aspx

Kažu da su ratovi na području bivše Jugoslavije počeli na sportskim borilištima. Arene masovne histerije razjarenog nacionalizma su nakon procesa kidanja SFRJ ostale jednako upotrebljivo sredstvo nacionalne homogenizacije i mobilizacije. Izložba ekskluzivističke jarosti i patetičnog samoljublja odavno su deo folklora eks-jugoslovenskih državica, među kojima Srbija i Hrvatska prednjače, naravno.

Najnoviji koncert Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu još jednom je potvrdio postojanost tog balkanskog šovinističkog hibrida fašizirane popularne kulture i sporta koji su interesno suspregnuti sa državnim aparatom. Sportsko borilište, ta moderna crkva etatističke religije, postalo je nezaobilazni rasadnik nacional-šovinističke (političke) kulture na ovim prostorima.

Mladi su osuđeni na ulogu agresivnih statista u dekoru medijskog spektakla. Instrumentalnost nacionalističkih kolektivnih egzaltacija postala je autonomni stadionski ritual - sredstvo je postalo cilj za sebe.

Slepi anti-komunizam, povampireni anti-semitizam, klerikalizacija i retradicionalizacija indikatori su fašizacije post-jugoslovenskih društava. Bizarnosti poput kju-kluks-klanovskih pritisaka i redovnog navijačkog "majmunisanja" kad god neki tamnoputi igrač primi loptu, kao srpski specijaliteti, može se reći da su "post-moderni" dodaci na tradicionalnu osnovu fašističke i fašistoidne kulture na ovim prostorima.

Da se ne radi tek o 'grupi izgrednika', već da je u pitanju dublji društveni problem koji se tiče pitanja socijalizacije i karaktera socijalnih institucija, svedoči i činjenica da isti model reprodukuju i momci koji nose nacionalni dres. Odrasli u istoj zemlji, učeni na istim uzorima, bili predmet iste državne manipulacije, fudbaleri i navijači govore istim kulturnim kodom.

Pre svega par dana mladi "orlovi" su zajedno sa svojim vernim navijačima ponovo posegli za pomenutim srpskim receptom tokom i nakon susreta sa fudbalskom reprezentacijom Engleske. Komunikacija između Srba na tribinama i onih na terenu je bila savršena, a rasizam univerzalno sredstvo komunikacije.

Grdno bi se prevario svako ko bi ovaj problem pokušao da gurne na margine kriminogenog luzeraja i sopstvenu mračnu stranu posmatra kao strano telo. Fašizacija eks-jugoslovenskog regiona se kapilarnim širenjem utkala u samo 'biće' ovdašnjih nacionalnih plemena. Prosta amputacija nije moguća, a guranje pod tepih ulepšavanjem sopstvenog portreta uveliko se pokazuje kratkovidom i dugoročno katastrofalnom politikom.

Stasale su i stasavaju nove generacije kojima fašizirani kulturni kod predstavlja integrisani deo socijalnog okruženja, njihovu "normalnost", "prirodnost". Utoliko zahvat mora biti dublji, radikalniji, obuhvatniji - onoliko koliko to može i jeste čitava jedna (politička) kultura, onoliko koliko je svako od nas kao složena, višedimenzionalna ličnost podložna njenim uticajima.

S. P. Baćko
KONTRAPUNKT