Uopće ne znam kako bih nazvao one koji se u ime odanosti prema voljenom klubu mlate, jučer na autocesti, a sutra negdje drugdje, uništavajući pritom vlastito zdravlje (u ovom slučaju manje važno) i tuđu imovinu (ovo je puno važnije). Ako ih nazovem navijačima, stavit ću ih u isti gol s onima koji zaista vole svoj klub i nemaju potrebe tu ljubav dokazivati na ovakav način, a to ne bih htio. S druge strane, nazovem li ih huliganima, odmah sam ih etiketirao kao loše momke/cure, što je malo nezgodno. Jer, dobar dio tih koji su se neki dan tukli redovito daje krv, gasi požare ili pomaže u obnovi nakon potresa i poplava, i tad ih nazivamo herojima, pa je glupo iste te ljude sad nazvati huliganima. Malo je to kontradiktorno i licemjerno. Zato ću se ja zadržati na izrazu 'navijači', ali, kao što vidite, s navodnicima. Pa neka se svatko svrstava tamo gdje misli da pripada.
Kad se iskaže ogorčenost zbog njihovih tjelesnih aktivnosti, 'navijači' će reći kako je cijela priča prenapuhana i kako su oni daleko od najvećeg problema ove države. Apsolutno se slažem s ovim, no što to znači? Ako ima i većih problema, onda mi možemo raditi što hoćemo? Jako, jako djetinjasta argumentacija i opravdanje za svoje postupke, ako mene pitate. Nisu najveći, ali problem ipak jesu. A svaki problem treba riješiti. Ili makar pokušati.
'Navijači' će reći kako su njihove nepodopštine način borbe protiv represije koju država provodi prema njima, dok će država reći kako je ta represija posljedica njihovih nepodopština. Klasičan problem kokoši i jajeta. Po meni, ovaj problem vrlo lako se može riješiti. Stalno se priča o nekakvim drakonskim kaznama, zabranama i ograničenjima, umjesto da se ljudima dozvoli raditi ono što očito vole.
Dakle, 'navijačima' treba omogućiti prostor i vrijeme za tučnjavu, u kontroliranim uvjetima. Takve okršaje najbolje bi bilo spojiti s utakmicama klubova, kao nekakav popratni sadržaj. Na glavnom terenu utakmica igrača, a na pomoćnom 'utakmica' navijača. Podijeliti ih lijepo u grupe po omjeru 1:1, oduzeti sva 'pomagala' i pustiti ih da se mlate. Na ulazu u 'kavez' trebalo bi tek predočiti osobnu iskaznicu, da se vidi je li kandidat punoljetan, i eventualno potvrdu o nekažnjavanju. Iako bi se o ovom moglo raspravljati, ja bih im omogućio i dežurno vozilo hitne pomoći. Jest da nema smisla, ali, ruku na srce, u ovoj državi većina dobije neku povlasticu koju realno ne zaslužuje. Uostalom, ako trošimo novce na spašavanje Čeha koji i nakon toliko upozorenja svjesno srljaju u opasnost, možemo malo progledati kroz prste i našoj zločestoj mladosti. Kakvi god da jesu, naši su.
Ne bi bilo loše ovakve obračune popratiti i televizijskim prijenosom, baš poput utakmica. Znam da će sad dežurni humanisti i borci protiv nasilja skočiti na zadnje noge, spominjati djecu koja bi to mogla gledati, ali nemojmo biti licemjerni. Gledaju ta naša djeca svakodnevno puno okrutnije i nasilnije sadržaje, da mi to i ne znamo. A ako i znamo, očito nas nije previše briga.
Uglavnom, ako je netko punoljetan i želi se tući, prihvaćajući moguće posljedice, zašto mu to ne omogućiti? U moru svakakvih prava, vjerojatno postoji i pravo na tučnjavu. Bitno je jedino da u toj tučnjavi na sudjeluju oni koji to ne žele i da je tuđa imovina sigurna. Stoga, maknimo 'navijače' s ulice, pustimo ih da se tuku na za to predviđenim mjestima. Ako netko iskoči ih tih okvira, e takve onda treba stvarno ozbiljno kažnjavati. Ovakvim pristupom razdvojili bi navijače od huligana i stvari bi se konačno iskristalizirale. Mi smo generalno mala država, pa tako i onih kojima su tučnjava i neredi u krvi nema puno. Tako bi mogli vidjeti tko su imenom i prezimenom ti ljudi, a vjerujem kako bi s vremenom i ovakvi obračuni privlačili sve manje zainteresiranih. Znamo kako to ide, zabranjeno voće je najslađe. Kad ljudima omogućiš ono što je dugo bilo zabranjeno, slijedi jedno kratko razdoblje euforije, ali ta iskra vrlo brzo splasne.
