Druga strana priče je da se taj opimpijac našao na krivom mjestu u krivo vrijeme? Jel to stvarna istina? 
Treće, moglo se to i drukčije rješit, ne vidim da je Karoglan davao nekakve izjave ili išta. Krivo mi je jer je stvarno dobra stvar zasjenjena tim slučajom. 

to je onda drugo

meni je životna filozofija da me zanima sve. Toliko toga se događa u svijetu da je šteta nešto propustit. Nemam neke koristi od toga (osim što se na internetskim raspravama mogu pohvalit da sam to i to pročitao u The Economistu) i goni me čista znatiželja. Počeo kao klinac i čim sam naučio čitat, čitao sam i novine. Ili je to išlo paralelno, ne sjećam se više. Rubrike Sport i Vanjska politika. To mi je ostalo do danas. Mene zanima što se događa u Peruu i Angoli

Mene isto zanima svasta u tom kontekstu - gledam (i citam, prije sam i putovao) - razne putopise koji povezuju sve od: politike, ekonomije, itd.

Zanima me puno i povijest i slicne tematike, od kojih nemas ne znam kakve koristi, ali nisu ni beskorisne.

Ovdje sam generalno mislio na dnevno smece od vijesti koje ne donosi nista dobro, informacija je upitne kvalitete, cesto manipulativna ili cista laz.

Da me zanima tipa Meksiko za vrijeme Pancho Ville ili sve o Amazoni (o kojoj sam odgledao bezbrojne dokumentarce) - da, to me interesira i jos tona takvih i razlicitih tema.

Fascinantno je koliko se čovik može informirat iz podcasta. Jasno, ništa ne triba uzimat 100% zdravo za gotovo al podcasti polako nadmašuju mainstream medije po gledanosti. Zato se razni novinari bune i napadaju podcastere, pričaju kako, pazi sad "ne triba virovat internetu"! Kako bahata i glupa tvrdnja. Valjda bi tribali virovat dokazanim lažljivcima? Nema većih diktatora od mainstream novinara! 

kod podcasta treba biti oprezan

ko kad pričaš s nekim za stolom. Može bit super, ali možda tip i kenja

Jedna od jačih prodanih PR priča je da su podcasteri i youtuberi nezavisni i pričaju istinu za razliku od novinara. 

Pogotovo ovi koji dovode goste u emisije i ovise o pristupu. 

Da, ekipica koja živi samo od impresija i klikova koji im mogu biti uskraćeni s jednom krivom rečenicom će biti sigurno jako vjerodostojna. 

Na stranu što su novinarske kuće i integritet u slobodnom padu zadnje desetljeće što nije ni čudno kad recimo jedan Washington Post kupi Bezos i pretvori ga u svoju privatnu prčiju. 

Velik dio problema leži i u prosječnom čitatelju/slušatelju/gledatelju. Prije su ljudi uglavnom slijedili princip da se svaka informacija uzme sa zrnom soli, danas se informacije uzimaju ili čisto ili s vrećom soli, ovisno o tome koliko se informacija uklapa u kalup onoga što volimo čuti. Dodaj na to da je prosječni čitatelj/slušatelj/gledatelj slabije obrazovan nego prije, jer danas svatko ima pristup informacijama, i imamo ovo što imamo.

Kvaliteta medija se srozala i danas svaka budala dođe u medijski prostor, a također svaka budala ima pristup tim medijima. Recept za kaos.