ARIZIN je napisao/la:
basketas je napisao/la:
Ne znam di bi postao pa evo vamo, oduvjek tvrdim da imamo okej sportsku infru.
Evo komentar Šoštarića.
"Nemamo sustav u kojem ćemo imati osigurane sve faktore i sve elemente koji su nam neophodni. Kako možemo govoriti u sustavu kada u ovom trenutku svi rukometni klubovi u Zagrebu imaju jednu i pol dvoranu za trening?"
Kratkim guglanjem vidi se da ima oko 200 sportskih objekata u ZG (vjerojatno je dio nogomet?), a i sam sam bio u više dvorana gdje se igrao rukomet (pa valjda tamo i treniraju neki rukometaši?).
Isto tako, kad se gugla, vidi se da ima oko 15 (vjerojatno i više?) rukometnih klubova u ZG (m i ž).
Mislim ko igra i trenira u svim tim dvoranama?
Osobno sam igrao u barem 10tak dvorana u ZG.
Može li netko upućeniji dat komentar. Laprda li Šoštarić floskule ili ne?
Vidi cijeli citat
Škole( osnovne i srednje), rukomet, mali nogomet, košarka, gimnastika, odbojka, borilački sportovi( karate,...) , studenti, rekreativci...Vjerojatno sam nekog zaboravio, stavi sad muške i ženske te sve dobne kategorije od mlađih uzrasta, kadeta, juniora do profi momčadi.
Pretpostavljam da su gužve u određenim terminima jer najveći dio ljudi radi u jutarnjoj smjeni + škole su većinom ujutro te se radi da svugdje budu jutarnje smjene. Znači termini od cc 16 sati do kasno navečer, tamo 22h su nakrcani.
Vjerojatno je problem kao i obično organizacija, netko bi trebao lijepo okupiti sve te sportove, čelnike klubova, možda predstavnike roditelja, škola, sportskih saveza te napraviti lijepo ogranizaciju. Za to valjda služe ljudi u HOO-u, županijskim i gradskim predstavnicima odgovornim za sport itd.
Uvijek je 90% organizacija, a ako je ona loša i ako nemaš pravog čovjeka koji to zna posložiti nastaje kaos. Što je najgore, svi sebe stavljaju u prvi plan, roditelji klinaca da oni moraju nakon škole, moraju doma jesti, ne mogu kasno, profi sportaši da od toga žive moraju biti primarni, manji sportovi da njih nitko ne šljivi i da su uvijek marginalizirani, popularni sportovi da će ti dečki od toga živiti( neki) itd.
Svi bi bili primarni i imali top termin, po mogućnosti 19 sati, a za to nema dovoljno dvorana. I vjerojatno su problem lokacije, ne ide se nikome na drugi kraj grada.
Na kraju kako kažeš, danas imamo duplo više mjesta za rekreaciju, a duplo manje djece nego pred 20-ak godina te su djeca manje aktivna tj. manje treniraju nego nekad.
U pravu ste, ključ je u organizaciji, znam to iz vlastitog iskustva. Čak i novca ima, i infrastruktura postoji, ali problem je što se novac često pogrešno dijeli između onih koji stvarno rade i već standardnih uhljeba. Jedni Vinkovci, recimo, imaju četiri vrhunske nove dvorane za rukomet i sve dvoranske sportove, i još nekoliko manjih. Bazen, atletska staza, zatvoreni teniski tereni, praktički sve. A govorimo o gradu s 30.000 stanovnika, koji je kao siromašan. Da ne spominjem da je Vukovar 20 km udaljen, Osijek 40, sa svojim sadržajima. To je u relacijama nekog velikog grada praktički jedan grad.
Uz medije, u stvaranju te slike sudjeluju i sami sportaši i treneri, jer ta patetika lijepo zvuči, kad se kao bez ikakvih uvjeta boriš protiv velikih sila. Naš najveći minus u odnosu na njih je baza, tu ne možemo ništa, no sami uvjeti uopće nisu (toliko) lošiji. To što smo mali, može biti i prednost. Manje nam treba, a praktički svi smo blizu nekom većem središtu. O kojoj god se državi radi, uvijek će ti na početku karijere biti teško, dok nešto ne postigneš i dođeš na višu razinu. Samo se kod nas stvar slika da svaki, bubam, Amerikanac ima odlične uvjete. Možeš misliti kakve uvjete na početku ima neki klinac u nekom selu u Teksasu.
