Mi smo u osnovnjaku imali neku profu Mirjanu koja nas je tretirala kao vojnike, sve smo radili iz programa, od gimnastike, pentranja po onim metalnim  stapovima i konopcima, atletika bacanje diska koplja sto bi predstavljale neke drvene motke, medicinka u vise varijanti, i neke vjezbe pokreta koordinacije nemam pojma, stavi neku spravu ispred tebe na sredini drzis lijevu ruku a desnom rukom udaras po dva okrugla drvena polja sa lijeve i desne strane lijeve ruke. I to sto brze mozes. 

drugi profa u skoli, djeci sutne loptu i kaze ajte na male golove u dvoristu 

Kosarku smo igrali 5 minuta na kraju sata, a i to ti ona govori sto ces raditi, dodaj, pucaj, driblaj, udvoji. 

Ovo je bilo i u mojoj školi, i ova prva stvar i ova druga stvar.

To je taping. Nikad mi nije bilo jasno šta to mjeri haha. Valjda neku motoriku ruku. 

Ne znam ni ja, ali znam da bi bili dlanovi crveni nakon lupanja haha

I to se barem kod nas u školi radilo svake godine 

i kod nas

Mi smo u osnovnoj imali srece što nam je ucitelj imao dva sina, oba profesionalci u Kamen Ingradu igrali tadašnjem.

On iz sporta, ulazio bi u razred trebali bi tipa matematiku imat, mi bi ga molili za tjelesni i lik nas ladno puštao, znali smo 3-4 puta tjedno imat tjelesni, sve turnire smo osvajali školske, baš bili dobar sportski razred.

Najzanimljvije od toga je što od nas 32, valjda 24 je upisalo gimnaziju, sve odlicni đaci bili a visili vani i imali tjelesni umjesto matematike.

Ali opet zanimljivo, do seniorskog sporta se nitko nije dogurao osim mene, nakon škole ne znam dal se itko cak i bavio sportom.

Da je bilo više ovakvih profesora, ne bi se sad Gattuso žalio...