Malo je predaka koji su istinski birali stranu, barem ne onako kako mi danas zamišljimo biranje - da su odvagali sve opcije i donjeli informiranu odluku. Nije to baš tako bilo. 

Uostalom koliko imaš slučajeva gdje bi jedan brat završio u ustašama, drugi u partizanima. Kako? Pa jednog bi doslovce 'pokupili' ustaše drugog partizani. Geografska i vremenska slučajnost je često bio jedini faktor koji bi poslje odredio jel ti obitelj bila na strani pobjednika ili poraženih. 

a opet...

jel realno da su ljudi toliko glupi

Nepismeno stanovništvo, bar u vlaškim krajevima odakle su moji, išlo se na nečiju stranu za čizme i kaput, sve je to jasno. Jebiga, najebali su, sitna raja uvik najebe, nisu se oblačili u žene i utekli ka Ante.

 

Ne pričam o tome već o samoj ustaškoj ideji koja je mnoge odvela u smrt i za to im nisu krivi partizani nego ustaše. Moja rodbina leži negdi oko Dravograda zbog Ante Pavelića, ne zbog druga Tita. 

Bio sam na koncertu i sablaznio se koliko ustvari ljudi, pogotovo mlađi, ne znaju baš ništa. Ni što je bio HOS a pogotovo Jure i Boban. HOS je rasformiran početkom 1992. na izraziro brutalan način, razumljivo je i zbog čega, onima koji na stvari gledaju realno. Nisi mogao očekivati priznanje kao neovisne države na temelju ustaštva. Početkom agresije svi su odobravali sve ovo što danas mladi derani uzvikuju i pjevaju jer tražila se pomirba i ujedinjenje svih hrvata. Sjećam se toga kao da je jučer bilo. Kad se nakon 3.1.1992. potpisao Sarajevski sporazum Tuđman je krenuo u konačni obračun sa ustaškim strukutrama u RH. Vrlo brzo, već 15.1.1992. stiglo je priznanje Hrvatske od strane EZ-a i SAD-a što je uvelike pogurala Njemačka a posebno Vatikan. Pripadnici HOS-a integrirani su u HV i HOS kao stranačka vojska Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage je nestala. Pojavili su se u BiH početkom agresije ali su prošli isto kao kod nas od strane HVO-a i Mate Bobana po nalogu Šuška i Tuđmana.

A ako baš netko želi istinu, Banovina Hrvatska u okviru Kraljevine Jugosalvije je bila više samostalna republika od NDH. I u realnim granicama za ono vrijeme. Sve drugo je revizija povijesti koju sad neke strukture žele progurati ja ne znam zbog čega. 

I samo kratko jedna digresija....Ljubo Česić Rojs ide držati lekcije tko i što je bio Petar Stipetić, umanjuje i omalovažava ulogu ovog časnog čovjeka i generala samo zato što je odbio potpisati pristupnicu HDZ partije na koju ih je prisiljavao Gojko Šušak. Stipetić nije jamio i odmah je neznalica i luzer. E zbog ovakvih stavova i podrške vladajuće partije danas imamo ovakvu, do sada nikad veću podjelu u narodu.

Ne bi ja tako isključivo generalizirao. Ustaše su oko pola vojske doslovno priveli. Nisu oni bili baš težnja hrvata pogotovo dolaskom Ante Pavelića tek peti dan nakon što je Slavko Kvaternik proglasio NDH. Iz Italije je došao drugi dan ali je čekao još četiri dana u Karlovcu da vidi reakciju naroda pošto je Vladko Maček odbio Hitlera da uspostavi NDH. To je Ante jako dobro znao jer je aklamacijom a ne izborom izabran za poglavnika nove države. A ta NDH je bila sve samo ne država. Sluga Hitlera i Mussolinija. Mnogi Hrvati su to vrlo brzo uvidjeli ali nije bilo više nazad. 

Po svom ponašanju, provođenu zločinačke politike nacističke Njemačke, Pavelić je izdao hrvatske interese, prodao pola zemlje fašistima. Netko zna spomenuti Rapalske ugovore da je Regent prodao Hrvatsku obalu talijanima što je točno. ALi zašto veliki hrvat Ante nije to vratio i integirirao u Hrvatsku u dogovoru sa svojim pajdašem Benitom nego je uz postojeći, Rimskim ugovorima predao još otoka i gradova talijanima.? 

Tek kapitulacijom Italije 1943. godine ustaška se vlast hvalila kako je tobože oslobodila obalu od talijana što je apsurd. A inicijativa Lorkovića i Vokića te iste 1943. da se pređe na savezničku stranu dok još Titovi partizani nisu bili priznati kao legitimni u borbi protiv fašizma, završila je tako što ih je Poglavnik Ante uhitio, držao zatočene do 1945. i dao streljati prije nego je prerušen u časnu sestru pobjegao iz zemlje pred kapitulaciju i ostavio između 30 i 40 000 pripadnika ustaške vojnice na milost i nemilost Britancima a kasnije partizanima. Da je bilo mudrosti i da se prešlo na savezničku stranu tko zna kako bi sve završilo. Ovakom više od 45 godina smo nosili taj teret suradnje s nacistima a realno u tome nije sudjelovala ni trećina Hrvata. I danas neki slave taj režim koji nas je svojim porazom i kukavičkom politikom doveo do tamnice naroda Jugoslavije koja je tada bila jedini način da kao narod opstanemo.

Ako ne znaš šta je bilo.....

 

Ovo je jedna od većih patetičnih floskula. Uz 'nekad su svi išli na more', 'svi su bez problema mogli kupiti kuću', 'svi su imali posao'…

Da, ima ljudi koji kopaju po kontejnerima, no ni blizu toliko kao što se potencira. I nekad ih je bilo, ali onda se to što više pokušavalo sakriti. Uvijek će biti ljudi koji će kopati po kontejnerima, ima ih u zemljama gdje se ne govori o ustašama i partizanima. Također, treba reći i kako su neki od tih ljudi sami krivi za svoju sudbinu, i kako bi kopali po kontejnerima i da nema ustaša i partizana.

Zašto ne gledati stvari drugačije? Možda naši problemi baš potječu iz toga što nismo rasčistili s ustašama i partizanima. Preduvjet svakog ekonomskog razvoja je čista glava i zdrav duh, a mi to još nemamo. Možda tema ustaša i partizana uopće nije nevažna i trivijalna, nego je zapravo ključna da konačno jednom krenemo naprijed.

A možda i komunisti koji se prave domoljubima?

Jedna mi stvar nije jasna s tim antifašizmom, čisto logički. U redu, antifašizam je u Ustavu, kažu da je on temelj samostalne Hrvatske. Ako je to zaista istina, zašto Hrvatska nije postala samostalna odmah 1945? Zašto su ti antifašisti, koji su se kao borili za Hrvatsku, gušili svaku ideju samostalne Hrvatske, zatvarali i ubijali domoljube? Zašto se čekalo do 1991. i zašto smo u konačnosti imali rat?

Da se antifašizam borio za Hrvatsku, imali bi je prije. Antifašizam se borio za Jugoslaviju.