Aha, pozvati ćeš me negdje na vino i pečenku. Ako to bude onda može i zmija me za srce ugrizla.

Ništa, ni od ekipe sa boračkim mirovinama. Ajd čuda da se dese.

I taman kad se malo stiša buka...

2.8. Dan grada Imotskoga

3.8. Sinjska alka

4.8. Perković u Sinju

5.8. okrugla 30. obljetnica Oluje

A tek kakve će vrućine biti..

HR putovnica je srećom jedna od moćnijih u svijetu, idi brate gdje te volja al zapamti da ne postoji nacija koja se srami vlastite pobjede u obrambenom ratu u najlegitimnijoj mogućoj akciji oslobađanja vlastitog teritorija, pa tako ni mi. 

Dio ljevice (M! & co) koji si je odlučio politički pucati u nogu odbijajući biti dijelom pobjede vlastite zemlje nad fašističkim agresorom je jedan od razloga zašto ne mogu postati nacionalna stranka iako imaju odlične predispozicije da budu jer nude programe koji veliki ne nude i pričaju o stvarima koje velike stranke ne zanimaju.

A naročito problematično je što istovremeno slave pobjedu u WW2 (kresovi itd) - dakle nije u pitanju nikakav principjelni pacifizam i both-side-izam. Ta im je pobjeda valjda bila savršeno čista i neukaljana jel.. Najgore i najporemećenije od svega što ne žele biti čak ni dijelom obljetnice pada Vukovara, tada polože vijenac u Dunav van Vukovara 'za sve žrtve' 😵‍💫 to čak ni etnički Srbi ne shvaćaju, doslovce bi 0 glasova izgubili da odu u Vukovar, al dobro.

(isprike na političkom rantu)

Pozdrav ZDS nije problem sam po sebi, on je samo prigodna tema. Da ga nitko nikad ne koristi, našlo bi se nešto drugo. Recimo, prvo bijelo polje na šahovnici. Da ni toga nema, opet bi se išlo dalje. Neki ljudi u Hrvatskoj jednostavno su opsjednuti ustašama i vide ih posvuda, oni će uvijek u današnjoj Hrvatskoj pronaći neku aluziju na NDH.

Zanimljivo je da ZDS uopće nije bio tema prvih desetak godina nakon rata. Za očekivati bi bilo, kako će u Hrvatskoj nakon osamostaljenja, kad je končano stigla sloboda, ljudi si malo dati oduška, no to se nije dogodilo. Kao što ni Perković nije imao nikakav značaj. I onda, s početkom 2000-ih to odjednom postaje goruća tema. Perković postaje zabranjeni pjevač, počinje lov na ustaše, i javlja se ovaj fenomen kojem svjedočimo danas. Država u kojoj u javnom, političkom i medijskom svijetu dominiraju antifašisti, proglašava se ustaškom, a Perković je fenomen za proučavanje. Koliko je sve to apsurdno, dovoljno govori i činjenica što radikalna ljevica čak i premijera i HDZ naziva ustaškim. Dakle, Andrej Plenković ustaša? Isti onaj kojeg dobar dio Hrvatske smatra ljevičarem?

Realno, tko danas u Hrvatskoj uopće pozdravlja sa ZDS? Ja se ne sjećam kad sam taj pozdrav čuo u svakodnevnom životu. Susrećemo ga isključivo na ovakvim koncertima i stadionima. To je danas više izraz nekakvog inata, pa i pomodarstva. Umoran od ovog antifašističkog medijskog terora, dio ljudi to koristi kako bi im prkosio, jer zna koliko su ovi ludi kad to čuju. Malo to ima veze s veličanjem NDH, a pogotovo s nekakvim pozivima na mržnju i ubijanje, kako se nekad sugerira.

Kad na derbijima čujemo 'ubij tovara/purgera', smatra li to netko pozivom na ubijanje? Ja ne. Ružno je, bolje bi bilo kad se to ne bi pjevalo, ali proglasiti to direktnim pozivom na ubijanje purgera/tovara bilo bi suludo. To je taj famozni navijački folklor. Kad se zviždi Viniciusu, je li to rasizam, ili provokacija igrača koji iritira svojim ponašanjem? Dakle, stvari treba staviti u kontekst, jer kad bi striktno i slijepo gledali tko što govori, mržnja i ubijanje bi bili svuda oko nas. Kad nekoga želiš uvrijediti ili iznervirati, govoriš ono što ga najviše pogađa, to je tako. Još jednom ponavljam, osobno sam protiv svakih uvreda i volio bih kad ih ne bi bilo, ali ne pravim od toga problem veći nego što od je. Ovo što rade ovih dana pojedini krugovi, koji su koncert proglasili ustaškim skupom gdje se slavi ubijanje Srba, puno više govori o njima, nego o sudionicima koncerta.

Ne treba, naravno, ići ni u drugu krajnost, što čine ovi koji kažu kako Perković samo pjeva pjesme o ljubavi prema domovini i Bogu, kako u njima nema ništa vezano s ratom. Mnogi pjevači pjevaju o domovini i Bogu, pa im koncerti ne izgledaju tako. Ima tu ratne ikonografije i borbene atmosfere, ali to nema veze s NDH i ustašama. Tu je u prvom planu Domovinski rat. Netko voli takav izričaj, netko ne, sve je to normalno. No, olako generaliziranje i etiketiranje je prije svega ispod minimuma nekakve političke odgovornosti.

Meni je, recimo, sasvim korektan Tomaševićev osvrt na koncert, mnogi njegovi stranački kolege kojima pjena još ne silazi s usana mogli bi učiti od njega. Ja se mogu ideološki ne slagati s njim, ali sve ono što je on rekao je u redu za osobu njegovog svjetonazora. Nije generalizirao, smogao je snage reći i neke lijepe riječi, a osudio je ono što je i logično bilo očekivati od njega. Kad to usporediš s nastupima SDP, Dalije Orešković i sličnih, to je nebo i zemlja.

I da se vratim na početak. Pozdrav ZDS nije problem u današnjoj Hrvatskoj, pogotovo ne veliki, najveći ni u primisli. Njega su stvorili oni koji se protiv njega sad najviše bore, isti oni koji su dobrim dijelom zaslužni i za fenomen Marka Perkovića.

O kojoj ljevici točno pišeš, koja stranka?

To za nekog neupućenog stranca možda djeluje kao simpatični pacifizam ali je moralno nedosljedno jer isti ne polažu za sve žrtve drugog svjetskog rata, dapače tu se slavi pobjednička vojska.

Eto, to je neraskidiv problem koji ja imam s tom strankom iako mi se programski neke stvari dopadaju. Al dobro ovo sad spada na temu politička scena. 

Pobjeda u kolovozu 1995 je pobjeda antifašizma nad fašizmom