basketas je napisao/la:
(Naj)veći problem jugo-ekonomije od samog (prvelikog) broja zaposlenih je bilo dogovaranje tržišta.
Oni npr. kažu sve firme u Bg moraju kupit ovo i ovo iz Jugoplastike, lupam primjer, i onda ovi imaju tonu posla, a to zapravo nikom ne treba. Kad se to srušilo, takve firme su uglavnom propale. Da je bilo dobrih i održivih firmi - svakako da je, imamo ih tonu (posebno ako ne gledamo samo RH) koje i dan danas odlično posluju.
Tako da nije pitanje može li brodogradilište bit funkcionalno i profitabilno il ne - sigurno može, već je pitanje jel mogao Brodosplit bit funckionalan i pozitivan.
Vidi cijeli citat
Šibenska teška industrija bila je primjer funkcioniranja dogovorenih tržišta, u ovom slučaju istočnog bloka. Kad se to zatvorilo, sve se počelo raspadati.
Primjer Tvornice aluminija - TLM. To je bila firma koja je 1989/1990 zapošljavala 5000 ljudi i imala državni ugovor sa DDR-om za isporuku aluminija. Kad je pao DDR zajedno sa Jugom, ugovori su se raskinuli, TLM ostao bez tržišta, radnici poslani na prisilne odmore, na prvu crtu itd.
Danas je to firma kojom upravlja slovenski Impol, ima par stotina radnika, rade vrlo dobro, ali nikad više ta razina i značaj za grad i stanovništvo. TLM je doslovno sagradio pola Šibenika
