Koja lova , o čemu pričate, koja mitska lova tvrtke koja ništa ne proizvodi i ništa ne prodaje. Imovinu ima neku smiješnu bezvrijednu. 

Njavrijednija "imovina" su: kupci, ljudi i know how. Ne nuzno tim redom.

Zemljiste, pogon i strojeve moze imat "svatko".

Inace dio firmi svakako je unisten i to bas onako kako je napisao Undertaker, to uopce nije sporno.

Logika Magica je dobra - zasto bi netko unistavao nesto sto zaraduje? Odgovor - Jer je budala i potencijalno kriminalac.

Vjerujte ima i takvih. Evo primjer iz prve ruke, poslovni partner ima firmu od sredine 90tih, razvio top biznis. 

Sin naslijedio i ugasio biznis u roku keks koji ima rang 80.000 eura dobiti godisnje, a brojka je objektivno barem 20-30% jaca.

Pitam ga pa jesi li ti normalan, oni jesu bogati, al daleko od toga da im ne treba 80.000 eura godisnje (i jos ih je troje radilo tamo) - kaze - to je posao za seljake 🤣

Rekoh pa sta nisi dao nekom - ajde jos na nekom nivou mogu shvatit da bas to nikako ne zelis radit, imali i jedno 5 zaposlenih, 500-600-1000 eura vecu placu, nek to vodi, ti imas dobit. Kaze - nece posao za seljake 🤣

Evo sad zatvara drugu firmu, blokiran.

Da, ima i takvih budala koje naslijede posao vrijedan skoro 100.000 eura i koji su to u stanju skrsit dok si rekao keks.

I nije jedini, vidio sam vise takvih slucajeva gdje netko krene u propast, ti gledas i ne mozes vjerovat sta se dogada.

Prva generacija stvara, druga uživa, a treća sve uništi.

LOLček

da nije bilo stranke koja je stvorila Hrvatsku i Hrvate, te ljudi koji su nesebično odradili taj zadatak "privatizacije" i njihovog gašenja, još danas bi nas te firme gušile 

Luka Rajić, vozač kamiona u Mljekari Dukat, preko noći od vozača postaje vlasnik firme. To nije američki san jer tamo od vozača do vlasnika treba proći 20-30 godina

u hrvatskom snu za to treba 20-30 sati. U ponedjeljak odradjuješ smjenu i voziš kamion s jogurtima i kiselim mlijekom za Vinkovce, a u srijedu si vlasnik cijele firme. Uštedio čovjek, doma pravio sendviče kad je išao na put, pa nije puno trošio

još je taj Dukat nekako dobro i prošao, ali mnogi koji su završili pod Kultom, Gučićem, Todorićem, Jambom i drugim herojima koji su nesebično odradili zadatak privatizacije nisu imali sreće

Kutle je toliko dobar bio prema Hrvatskoj da je bjegunac u Bosni već dvajst godina, a Gucić u Srbiji

Odigrala je i država tj politika bitnu ulogu u biranju firmi od državnog interesa. Spašavaš recimo brodare, imaš ih 5 u kurcu, pa po političkom ključu biraš 2 ili 3 koja spašavaš.

Ako nisi u tom momentu imao nekoga kome je stalo, a blizu oltara je, najeba si.