Can confirm. Ali evo, ja ne znam koji su roditelji gori, ovi neostvareni koji nisu bili sami uspješni u obrazovanju pa pokušavaju preko svoje djece istjerivati svu moguću pravdu u školi i oko škole, pravdaju svaku njihovu pizdariju ili "pametni" roditelji, kojekakvi doktori, direktori, odvjetnici ili, šećer na kraju, ljudi koji i sami rade u obrazovanju (kakvu samo kolegicu imam, njen zlatni sin jedinac nikad kriv i najpametniji, svi učitelji koji ne predaju STEM predmet su zakurac i to svi znaju i svi ih mrze, čak i njihovi kolege) koji rade isto ovo što i prvi, samo još sebi uzimaju za pravo da se stave iznad svih u društvu jer eto, oni su neki bitni faktor u selendri u kojoj žive.

A djeca sve gora, svi s nekakvom "dijagnozom" koju im je napisao poznanik ili stručnjak za par sto eura i s koncentracijom razine muhe, nenaviknuta na rad i sve im je teško, sadržaji moraju biti svedeni na najnižu razinu razumijevanja što je naravno prema njihovom viđenju i dalje preteško, provjere znanja najavljene barem mjesec dana unaprijed da bi se stiglo naučiti 30 stranica (to je previše, kažu oni), a samostalne radove većina njih može napraviti samo ako napišu AI da izbaci nešto na zadanu temu.

Hvala Bogu pa predajem predmet kojeg svi mrze jer je štreberski pa se onda sa ovakvim situacijama srećem svakodnevno, a s vremena na vrijeme mi dođe kakva prijetnja inspekcijom jer radim po programu, a otac s 3 fakulteta koji zarađuje 50k eura godišnje od svog side joba ipak zna bolje od svih nas i smatra da je to preteško i mene poziva na red i govori mi da sam neetičan, iako je prije toga bio u zatvoru i uzeta mu je licenca za rad jer je godinama uzimao mito.

I sve to za 1350 eurića, di ćeš bolje, barem se ne mogu požaliti da mi je dosadno u životu.

što predaješ?

Živjeli Romi!

Pogledaj samo jučerašnji (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/prevencija-i-edukacija-protiv-droge-u-romskom-naselju-parag---942957.html?amp-article ) prilog na Novoj TV, med i mlijeko u potocima teku, svi živi i veseli žive u skladu sa svojom kulturom.

Samo je zaboravljeno reći, na čiji račun žive i kako se odnose prema domicilnom stanovništvu i institucijama koje pokušavaju promijeniti situaciju.

Imao sam sreću pa sam radio u romskoj školi, to ne bih poželio ni najgorem neprijatelju.

Zdravstvena opasnost (svrab, uši, gliste, različite ostale boleštine) na svakom koraku (živjela korona kad ih se dezinficiralo i kad su morali držati distancu), mogućnost stvarnog rada s učenicima na razini nule (ponekad i ispod toga), neprestane svađe i urlikanje na romskom jeziku, pijani roditelji koji uletavaju u školu i rade pizdarije zbog kojih mora dolaziti policija, a dolazi i zbog različitih pizdarija koje oni donose sa sobom u školu poput boksera, plinskih pištolja, noževa, silovanja izvan škole etc etc. I navrh toga ravnatelji koji su u talu s županom pa ne rade ništa da se situacija promjeni, štoviše, dobe dodatni poticaj u vidu bonusa za takav (ne)rad.

Spustene su I te letvice poprilicno. To je ona filozofija "svi dobijaju trofej". Meni evo prijatelj koji je I dalje profesor a mi smo mu bili prvi razred kojem je predavao iskreno govori "vjeruj mi, skoro svi koji su tada imali zakljucen predmet 3, danas bi bili izmedju 4 I 5 sa istim pristupom. Jednostavno moramo tako" 

Dovoljno je samo proc pokraj njihovih naselja i kuca da se vidi na šta lice i odmah znas da jednostavno tu ne pripadaju.

Razumijem da ih ne treba protjerivat, al treba ih ucit reda a ne gledat im kroz prste jer su cigići pa eto, oni su jednostavno takvi pusti ih i okreni glavu.

Na Plodovima zemlje redovito budu reportaže iz istog dijela Hrvatske zbog nestalog voća i povrća.

Prije dva tjedna čovjek priča kako su mu pobrali sve u polju i ne samo što su pobrali nego su mu izrezali sustav za navodnjavanje u koji je uložio par tisuća eura.

Zna se dobro tko je to napravio samo se prave da ništa ne znaju.

Klasičan modus operandi. Ništa nije sigurno u njihovoj blizini, krumpir, lubenice, kokoši, sve nestane u njihovoj prisutnosti.

Vrh bezobrazluka je bio kad su prije sad 3 godine ukrali bakrene žljebove na crkvi u Pribislavcu, iako su to radili u više navrata i po drugim mjestima.