U mojem selu u okolici Ivanca je prije 50-ak godina bilo 43-oje učenika u jednom razredu, prije 20 godina je u razredu bilo 12-19 učenika, jedno vrijeme, u drugoj polovici 90-ih i prvoj polovici 2000-ih svega 5-8 učenika i često su bili kombinirani razredi, dok se u zadnjih desetak godina situacija popravila i u svakom razredu je broj učenika opet dvoznamenkast ( uz napomenu da nijedno dijete u mojem i susjedna 2 mjesta u zadnjih nekoliko godina nije otišlo u inozemstvo, nešto mladih i starijih radi uglavnom po Njemačkoj, Austriji i Sloveniji) . Razlog je taj što je nekad bilo dosta obitelji s više djece (i danas su u mojem mjetu i susjednim mjestima rijetke obitelji bez djece ili sa samo jednim djetetom), a osim toga, prije 40-50 godina se dosta ljudi iselilo u druge dijelove današnje županije, zemlje ili u inozemstvo (Njemačka, Austrija, Slovenija). 

Moji baka i djed su imali 11 djece i nisu imali poštenu odjeću i obuću, ali nitko nije bio gladan. U mojoj župi je nakon dugo vremena, više krštenih, nego umrlih, a sjećam se da je prethodnih godina znalo biti i za trećinu više umrlih, nego krštenih,.







Mene inozemstvo nikad nije zanimalo, niti me sada zanima, niti će me ikad zanimati i izvan Hrvatske nikad ne bih ni bio da nisam išao u Beč u 8. razredu i na maturalac u Prag i Bratislavu u 3. srednje i par puta s roditeljima u Sloveniju i Mađarsku, odmah preko granice. Ne bih vidio ni more da nekoliko puta s razredom nisam išao na izlet na Jadran. Jednostavno, ne da mi se putovati nikud izvan svoje i eventualno susjednih Krapinsko-zagorske i Međimurske županije.

Članci i prilozi o iseljavanju mi već idu na živce, nekako bih podnio da se o tome piše ili govori jednom na tjedan ili mjesec, ali gotovo svaki dan, kada gledam Dnevnik na HRT-u ili vidim što ima novog na raznim portalima, baš uvijek se priča o iseljavanju i tako već negdje 3 godine. Već su mi dosadni s tom Irskom, godinama se iseljavalo, ali za Irsku baš nikad nisam čuo, dok me zadnje 3 godine s time maltretiraju svaki dan. O Njemačkoj da ne govorim, dosta sam se naslušao pametovanja onih, koji su tamo otišli 60-ih i 70-ih godina, iako, kada na televiziji gledam Hrvate u inozemstvu, to ne izgleda tako.



Ja nemam ništa protiv nikog tko odlazi u inozemstvo, svatko ima pravo otići tamo, gdje smatra da je bolje, ali mi smeta hvaljenje s time koliko netko zarađuje (čak i s imenom i prezimenom) i uštedi, da li vozi BMW/Mercedes ili neki obični auto, kamo sve putuje. Nek spomene, koliko mu je puta plaća veća/manja u inozemstvu i koliko je nešto skuplje ili jefinije, nego u Hrvatskoj, kakvo je tamo zdravstvo, školstvo, koliko se radi, koliko ima slobodnog vremena, čime se bavi u slobodno vrijeme, kako mu je raditi, što se ima tamo za vidjeti, kakvo je domaće stanovništvo, ostali stranci, što se u inozemstvu jede i pije i sl. 

tako je. Što ih više ode, više će Hrvatske ostat za nas

Samo sam htio reći koliko je ljudima ego narastao u zadnje vrijeme i koliko su se ljudi promijenili u zadnjih recimo
100-ak godina. Feminizacija i egoizacija (postoji li uopće ta riječ?) još traje. Strah me kakve će biti buduće generacije.

U vezi samog odlaska vani, ima raznih slučajeva. Znam ljude koji su otišli natjerani neimaštinom i slabo plaćenim
poslovima ali isto tako znam i sinove i kćeri vlasnika restorana i kafića koji su umjesto relativno lagodnog života u
Hrvatskoj izabrali teški arbeit od jutra do sutra u Njemačkoj i Irskoj. Prve razumijem, drugi previše vjeruju medijima
koji pišu o medu i mlijeku u stranim zemljama. Dosta ih se ne vraća jer kako ćeš se vratit iz Njemačke a da nisi
sebi uspio zaraditi za X5-icu? Šta će selo reć?

ljudi obožavaju stavljat selfije na internet, slike vlastite djece, slikat što su danas jeli ili kako vise na kavi i još sto drugih nebitnih pizdarija iz vlastitog života, pa ne bi trebao biti problem ako sa svijetom podijele informaciju da su otišli iz svoje zemlje. Ako prestanu pisat o svojem odlasku, to neće značit da se ne događa

nomalno da neće značiti, ali koja misaona operacija je njega dovela do zaključka da se vlada, ova, prošla, pretprošla treba sramiti što on ide u njemačku?

kojom je genijalnom logikom došao do tog zaključka.
što treba napraviti da on ne ode u njemačku? dat mu primanja na razini njemačkih, ne razumijem.

kada bi problem bio ukorjenjen u bilo kojoj od prošlih vlada, mogli bi se udarati nogom u guzicu od sreće.

Misaona operacija je ta da su političari svih sorti i ljudi kojima služe (banda, mafija, 'interesne skupine', tajkuni, gazde... odaberite svoj izraz) uz potporu onih 33 ili koliko % zaposlenih koji rade u javnom sektoru (iliti na državnoj sisi) dovela do potpune devastacije hrvatskog gospodarstva i onemogućila velikoj večini mladih, radišnih, čak i obrazovanih ljudi da ostanu u Hrvatskoj i kuju sebi i svojoj zemlji bolju mogućnost nego nas se provlači kroz blato. Meni se smiju Bosanci na skeli da što sam studirao kad su oni tamo došli sa osnovnom školom a za istu plaću.

Tako da odjebite. Odjebite. Možda ste se vi 'snašli', uhljebili ili štoveć... dobro vam je a i predobro čim serete po ljudima koji su našli novi život i preporodili se, ali hrpi ljudi nije bilo dobro a nije da se nisu trudili, i odlazak iz Hrvatske im je bio bjeg iz kaveza.

Samo vi propagirajte ovu sadašnju Rvacku, pričajte priče kako je i ovdje dobro i da se ne mora bježati, busajte se u prsa nabujalim od junaštva, patriotizma i domjenka viška i serite po ekipi kaj je pobjegla obzirom bez glave jer su ovdje radili kao robovi, ili neprijavljeni, ili sa 3 fakulteta nisu mogli naći posao.

Doći će mak na konac a onda ćete zajedno sa djecom stajati pred bankomatima u redu da dignete 100 eura na tjedan kao onda Grci. Želim vam to.

Hrvati su odvratan narod, ali lokalpatrioti se izdižu iznad prosjeka odvratnosti kad treba srati po ljudima koji nisu imali izbora nego potražiti (puno) bolju budućnost.

ljudi osjećaju razočaranje jer im je 1990 obećano da se Hrvati više neće seliti, sad kad su konačno svoji na svome. Ne samo to, već će se i dijaspora vraćati. 27 godina i 15 vlada kasnije, od obećanja ništa. Ljudi nisu razmaženi - žele normalan život, a to im ova Hrvatska očito ne može ispuniti. Kad se pogledaju naslovnice hrvatskih medija, dominiraju vijesti o propasti omiljenog tajkuna, o preimenovanju trga u ZG i kako je fejsbuk objava Maje Šuput zapalila internet. Ništa od toga neće poboljšati standard nekoga tko razmišlja da li otići ili ne. Nitko od njih nije kao mali sanjao o tome da će konobarit u Dublinu, niti misli da će konobarenjem zaradit dovoljno za podići tri kata u Novom Čiču. Život vani je puno surovija stvar nego što to izgleda na internetu

dramatične objave "ja odoh, a vi se jebite" su izraz razočaranja u državu jer ona je ta koja stvara osnovne uvjete za normalan život. U idealnom slučaju bi se taj bijes mogao kanalizirat kroz izbornu podršku novim ljudima i novim idejama, ali što ćemo kad Hrvati toliko vole glasat za iste