Ravnatelj je manager, odnosno zamišljeno je da bi to trebao biti. U ime i za račun vlasnika upravlja školom. Teško da bi uz managerske poslove mogao biti i nastavnik. To bi bila situacija u kojoj ne bi obavljao niti jedan posao kako treba. I ne samo zbog obima, volumena posla, već i zbog naravi relacija. On je između ostalog nadređen svojim zaposlenicima i teško je zamisliti da bi npr. mogao mirno sjediti u zbornici sa kolegom protiv kojeg vodi stegovni postupak. U većini škola je takva situacija, a dozvoljavam da bi u malim školama i sredinama, to moglo funkcionirati, ali tada ne bi mogao biti ravnatelj već jedino nekakav upravitelj tipa primus inter pares, koji se brine za svakodnevno funkcioniranje škole, sa smanjenim ovlastima. Problem u razlikovanju je u tomu da ravnatelj ima smisla samo ukoliko je sama škola neovisna i samoodrživa u financiranju, a kod nas u našem etatističkom sustavu i mentalitetu, oni su produžena ruka države, dakle u naravi guverneri.