Ma Bogomdani to ti i govorin. Hrvatska nije jadna. Moze se. Ne triba nikakvo čišćenje. Vidiš ii sam si naveja primjer da bi nas dva mogli uz kavu/pivu.

Zato san reagira

Zašto ste se tukli međusobno? Sve razmirice su se trebale rj. mirnim putem, ovako nitko nije profitirao, sem srba naravno.

Ono kad neosocijalisti prosvjeduju protiv sociajalistickog upravljanja prostorom koji su izgradili (i kasnije im isti otet) kapitalisti okrivljujuci kapitalizam ??, a sve to pozivajuci se na kulturu - naravno, zanemarujuci da je 99 post kulture u Zagrebu nastalo prije 1939. ili utjecajem strane monarhije ili aktivnoscu pojedinaca (kapitalista) vecinom Zidova...

A glavni u danasnjoj borbi simpatizeri onih koji su dosli 1939. protiv simpatizera onih koji su dosli 1945., a znamo kolko su i jedni i drugi pridonijeli kulturi u Hrvata...

tko brani dudekima da protestiraju protiv krimilanovog upravljanja prostorom? Prosječnom dudeku je vrhunac negodovanja dislike na Fejsbuku jer kaj njega briga za kino, on tam ne ide, nek to Bandić sruši, možda bude kakva ljepa fontana ili bar folkoteka, nekaj za ljude... kad prve redove protesta protiv uništavanja kulture zauzmu dudeki, onda se neosocijaliste neće ni vidjeti, ni čuti

BiH - motivacija za sukob

Srbi

Srbi su željeli ostanak u krnjoj Jugoslaviji (bez Slovenije i Hrvatske, iz koje su željeli izvući "Krajinu"), znači defacto "Srboslaviji".

Imamo dobar video Karadžića u BiH skupštini koji "dobronamjerno" prijeti (poglavito Aliji) da ne diže Muslimane na referendum i odvajanje jer su sve vojne poluge u srpskim rukama i da mogu samo najebati, što je u biti i bilo točno (ne samo što se BiH tiče), ali te poluge nisu znali pretvoriti u presudnu prednost na terenu.

Muslimani/Bošnjaci

Muslimani (današnji Bošnjaci), odnosno Alija, njihov politički lider, i Muslimansko bratstvo, kao nekakva paraogranizacija koja ih je pripremala za rat, su u odvajanju BiH iz Jugoslavije vidjeli priliku da ostvare nekakve davne neo-osmanske težnje, gdje bi muslimani (pišem malim slovom jer mislim na vjeru) doslovno svojom brojčanom nadmoći u broju stanovnika dominirali u unitarno uređenoj novoj državi, koja bi bila preslika davnih dana begova i aga.

Ovo nekome sa strane može biti pomalo komično (ili tragikomično), no Alija je zaista objelodanio ovakve težnje u svojoj Islamskoj deklaraciji koja je izdana krajem osamdesetih godina prošloga stoljeća, dakle netom prije rata.

Oni su imali i nekakvu pacifističku struju u Fikretu Abdiću (popularno zvanom Babo), koji nije bio za rat (nego dogovor sa Srbima), no ona je brzo nadjačana u korist Alije (a Babina marionetska pokrajina pod srpskim nadzorom je zaživjela samo na širem području Kladuše).

Hrvati

Hrvati su također imali dvije struje, onu "dodrinašku" Blaža Kraljevića (njemu je inače žena bila muslimanka, što možemo uzeti kao jednu od motivacija za njegov vojno-politički nastup), koja je u nekakvom bratimljenju sa Muslimanima vidjela priliku za ostvarenje NDH granica.

Ta uvjetno rečeno "ustaška" struja je činila nemjerljivu štetu Hrvatskoj u političkome smislu, i samo nanosila vodu na mlin srpskoj tezi o "hrvatskome fašizmu" kojom su nas željeli okaljati pred međunarodnom zajednicom (u trenutku kada su vojne okolnosti bile iznimno nepovoljne po nas, period '91-'92, i kada nam je svaka politička pomoć bila od iznimne važnosti).

Naravno, tu ne želim reći da je HOS sam po sebi bio loš, to su sve redom bili (i jesu) veliki hrvatski domoljubi, koji su iznijeli dobar dio tereta na svojim leđima u onim najtežim danima rata, ali ponavljam, u političkom smislu, HOS, HSP i poruka koja je time slana u svijet, međunarodnoj zajednici, nikako nije bila dobra (i zato su Paradžik i Kraljević bili eliminirani, da se brutalno izrazim).

Alijina muslimanska politika je u Kraljevićevim dodrinašima vidjela pogodne budale putem kojih bi cijeli hrvatski narod u BiH mogla podrediti svojim (unitarstičkim) ciljevima, da oni vode glavnu riječ, upravljaju vojno-političkim zbivanjima i akcijama, što je na kraju i dovelo do raskola, te posljedično sukoba.

Druga, razumnija hrvatska struja je bila ona "hercegbosanska" Mate Bobana, koja je prevagnula kod hrvatskoga naroda i na svojim plećima iznijela borbu za opstanak Hrvata u BiH.

Oni su zagovarali izlazak BiH iz Jugoslavije, ali se za razliku od Kraljevićeva dodrinaškog plana nisu željeli podrediti Aliji, nego su željeli međusobnu suradnju, no sa odvojenim političkim i vojnim strukturama (što muslimanska politika nikako nije željela prihvatiti, i što je u konačnici bio povod muslimansko-hrvatskog sukoba u BiH).

Sada bih tu mogao nadugo i naširoko pričati o uzrocima sukoba (izmješanosti naroda na pojedinim područjima, sukoba poput onoga u Posavini gdje su Hrvati krvarili, a Muslimani trabunjali da to nije njihov rat, potom izbjegličkih kriza i čarki za vojno vodstvo na pojedinim područjima što je ekaliralo u pravi oružani sukob koji je samo i jedino išao na korist treće strane "dok se dvojica tuku, treći se veseli"), no o tome tko želi neka se informira na wikipediji, Praljkovim knjigama koje su neiscrpan izvor znanja od ratu u BiH, itd. itd.

Ironija je da su na kraju u temeljima Daytonskog udarena načela konstitutivnosti naroda, te međusobna politička odvojenost koju Muslimani/Bošnjaci na početku nisu željeli prihvatiti, a i danas se svesrdno trude dokinuti je i pretvoriti BiH u unitarnu državu sa Bošnjačkom većinom.

Žalosti jedino činjenica da su Srbi uspjeli sačuvati svoj zaseban entitet, Republiku Srpsku, a mi Hrvati smo izloženi na milost i nemilost četiri puta brojnijim Bošnjacima u zajedničkom entitetu Federacije (pa nam sada njhovi glasači biraju političke poltrone tipa Sejdo Komšić za hrvatskoga predstavnika, a to je samo vrh ledene sante podvala i pokušaja obespravljenja te dekonstituiranja hrvatskoga naroda).

zašto se o ovome ne piše na temi BiH?