jebemumisa,pa zasto tovaris Stalin nije odmah uzeo i Trst, da ne moramo preko grane po farmerke i suskavce?

- podjela na Zonu A i Zonu B i kreacija "slobodnog teritorija Trsta" se događa sporazumom nakon 2.svjetskog rata iz 1947.

- raskol između Staljina i Tite se događa 1948.

- sporazumom iz 1954. se "defacto" dokida slobodni teritorij Trsta, te Zona A pripada Italiji, a Zona B Jugoslaviji, Osimskim sporazumom iz 1977. to postaje "de iure".

Sad, što bi se događalo da raskola između Tite i Staljina nije bilo, to samo možemo nagađati.

A Slovencima ostaje da žale za Trstom (kao i Klagenfurtom koji im nije pripao prilikom razgraničenja sa Austrijom nakon 1.svjetskog rata).

Podjela na dvije zone finalizira se 1947. godine. Međutim ona je finalizacija podjele koja je dogovorena već 1945., uspostavom tzv. Morganove linije (Podjela na zone Ai B) ide točno po Morganovoj Liniji). Tito/Staljin 1945 su prekršili tu Liniju ulaskom partizana u Trst i Pulu, odmah početkom svibnja 1945.g. Britanci i Amerikanci bili su bijesni te su jedna novozelandska i jedna škotska divizija odmah poslane u Trst (bile su u blizini oko Gorice i Udina) te ga "oslobodile" od partizana, tako da ovi nisu imali vremena napraviti više sranja (ubijanja pljačka što su sve napravili u Puli). Sa Pulom u koju su službeno ušli 5. svibnja (1.svibnja u Trst), bilo je malo kompliciranije. Tito je već držao ostatak Istre i za ulazak u Pulu bio bi potreban mornarički desant. Stoga je odmah krenula od 5. svibnja diplomacija. I feldmaršal Alexander i Foreign Officer McMillan, kampirali su od tada svakodnevno na Dedinju gdje je novi warlord stolovao. U početku su otvoreno prenosili bijes svoga gazde Churchilla, ali blagodareći diplomaciji i njezinim plodovima taj je bijes Tito lagano stišao. Tito je imao nekoliko prednosti. Prvo vojsku na terenu, drugo podršku i zaleđe u Staljinu čiji je on tada bio vanjskopolitički igrač na terenu buduće podjele Europe. Ali najvažnije od svega da je bio državnik i političar u genima, i znao je da je Rubikon samo plitak potok i da je najveća prednost u politici to da svakako treba prekoračiti Rubikon ako želiš nešto dobiti za sebe. Britanci u početku bijesni i nepopustljivi već su slijedeći tjedan postali koncilijantni i popustljivi. Pregovori su zapravo u suštinskom smislu okončani 15 svibnja. Činjenica jest da su već sutradan 16 svibnja u Austriji na jednom polju u mjestašcu Bleiburgu, britanski vojnici/stražari koji su čuvali poražene vojske i civile koji su se povlačili sa njima, bili iznenada povučeni i predani na "čuvanje" titovim partizanima. Dogovor je postignut. Titovi partizani će se u roku od mjesec dana povući iz Pule i na njihovo će mjesto doći Britanske i Američke snage. Tako je i bilo 16 lipnja nakon četrdesetak dana (stari puljani su to zvali "krvava korizma") partizani su se povukli iz Pule i uspostavljen je nakon Slobodnog teritorija Trsta i isti takav u Puli pod angloameričkom upravom. Podjela je bila privremena i trebala je trajati dok se na Mirovnoj konferenciji u Parizu (o kojoj sam prije pisao) trajno ne riješi uprava nad novouspostavljenim zonama A i B. Zona B bila je ostatak Istre pod vlašću Titove Jugoslavije, do granice Mirne. Znači Trst i cijeli prostor u današnjoj Sloveniji (Primorska), te prostor oko današnjih gradova Umag, Buje i Novigrad,  te Pula, bili su Zona A pod upravom angloamerikanaca, a ostatak Zona B pod vlašću Jugoslavije.

Pošto je ovo sportski forum, jedna zanimljivost. Klub iz Trsta - Ponziana - igrao je u Saveznoj ligi Jugoslavije u sezonama 1946./47., 1947./48. i 1948./49. Istodobno je Triestiana igrala u talijanskoj ligi. 1949. godine su se ta dva kluba spojila.

I još nešto - u sezoni 1947./48. kada je Dinamo gostovao u Trstu - oba vratara Purgera su emigrirala nakon utakmice - Zvonimir Monsider i Josip Babić.

Najstariji podatak o nogometnoj utakmici odigranoj u Puli govori kako je prva utakmica u Puli odigrana davne 1914. godine. Pula je tada bila glavna austro – ugarska ratna luka, tako da su ekipe činile reprezentacija Austrije i reprezentacija usidrene engleske krstarice. Utakmica je završila pobjedom Austrije 1:0.

Ipak, prema nekim podacima, nogomet je u Puli zaživio još ranije. Tako je prvi gradski nogometni klub bila Istra, koja je osnovana 1907. godine. Slijedile su Edera (1909.), Internazionale i Pola (1911.) te Olimpia (1914.). Nakon Prvog svjetskog rata pulski nogomet obilježen je rivalitetom između Edere, koju su činili većinom mladi radnici i Griona, kluba bogatijeg sloja Puljana, osnovanog 1918. Ova dva kluba bili su i ideološki obojeni. Edera je bila filokomunistička, a Grion filofašistički. U tom je razdoblju upečatljiv trag na pulski nogomet ostavio Rudi Ostroman, koji iz redova Edere 1924. godine prelazi u Milan. Svoju prvu utakmicu za Milan igra protiv zagrebačkog Građanskog i postiže dva gola. Godine 1932. vraća se kao trener i igrač u Grion. Najbolji igrači Edere postupno prelaze u Grion i već 1928. klub prelazi u viši rang natjecanja, a usporedno započinju radovi na novom igralištu u Medulinskoj ulici, koji Puljani nazivaju Gambal. Novi stadion Campo Littorio 28. listopada otvorio je princ Umberto od Piemonta. Prva utakmica odigrana na novom igralištu bila je između Griona i Triestine. Te godine iz Budimpešte dolazi novi trener, Giusepe Gulyas, a Grion 1932. prelazi u Serie B. To je ujedno i najveći uspjeh pulskog nogometa između dva rata. Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je klub USO (Unione Sportiva Operaia/Radnički sportski klub) kojeg Hrvatski nogometni savez 1946 (!). uključuje u Hrvatsku nogometnu ligu. Prije odlaska angloameričke uprave i priključenja matici zemlji, Pula ostaje bez većine stanovnika i nogometaša koji odlaze u druge talijanske klubove i tako zamire aktivnost pulskih nogometnih klubova. Ipak 1951. NK Pula odigrala je osminu finala kupa Jugoslavije s beogradskim Partizanom. Godine 1961. spajaju se dva najkvalitetnija gradska kluba Uljanik i NK Pula te tako nastaje NK Istra. Dotad su u Puli postojali NK Pula, NK Avijatičar, NK Trgovačak i NK Uljanik, kao najači klub u gradu koji je igrao u tadašnjoj riječko pulskoj zoni. Raspadom Jugoslavije i uspostavom slobodne Hrvatske, NK Istra dekretom je dobila status prvoligaša.