Sekularna Francuska uspostavljena nakon revolucije obilato je kršila sva prava čovjeka i građanina, kao i sve principe koje je sama proglasila, podarivši čovječanstvu riječ “teror”. Odmah po revoluciji konfiscirana su sva crkvena imanja, a slijedilo je uništenje križeva, kipova, zvona i svake kršćanske ikonografije, te uspostava “revolucionarnih i građanskih” kultova poput “Kulta razuma” i “Kulta vrhovnog bića” zamišljenih da zamijene kršćansku kulturu i tradiciju. Naravno, od “razuma” tu nije bilo ni “r”.
Vrhunac progona vjere dosegnut je 21. listopada 1793., kada je donesen “sekularni” zakon kojim su svi svećenici koji su odbili abdicirati i pismeno prisegnuti novom režimu, tj. koji su i dalje naučavali kršćanstvo, mogli biti ubijeni na licu mjesta bez suđenja, kao i oni koji su ih eventualno skrivali. Promijenjeni su i svi nazivi mjesta koja su sadržavala svece u nazivu pa je tako St. Tropez postao “Heraclee”, u maniri koju su kasnije kopirali komunisti.
Pod prijetnjom smrti ili zatvora, oko dvadeset tisuća svećenika je pristalo abdicirati i odreći se kršćanstva, predavši to u pisanom obliku pod prisilom. Šest tisuća je pristalo, ili bilo prisiljeno, oženiti se. Neki su u tajnosti nastavili obavljati svećeničke dužnosti. Do kraja zadnje dekade 19. stoljeća, oko trideset tisuća svećenika bilo je prisiljeno napustiti Francusku, a oni koji su odbili su pogubljeni. Do Uskrsa 1794., tek je nekolicina od četrdesetak tisuća crkvi u Francuskoj ostala otvorena; ostale su zatvorene, prodane, uništene ili prenamijenjene.
Teror je odnio između 20 000 i 40 000 života, a među ubijenima je, procjenjuje se, bilo osam posto pripadnika aristokracije, šest posto su bili svećenici, 14 posto srednja klasa (buržoazija), ali ostalih oko 70 % radnici i seljaci!