Bit kapitalizma je kreativna destrukcija - vrlo, vrlo realna mogucnost propasti. To je ona osobina kapitalizma koja ga cini egalitarnim - svatko ima priliku sudjelovati, i uspjeti (ili propasti). Pozicija bogatstva nije garantirana drustvenim sporazumom ili represijomi, nego stalnim potvrdjivanjem na trzistu. Dvije grupe ljudi ne shvacaju tu temeljnu osobinu kapitalizma - ljudi na ljevici i korporatisti.
Ljudi na ljevici potcjenjuju snagu i efikasnost trzisnih mehanizama i trenutnu situaciju, recimo ogromnu koncentraciju moci i bogatstva u malom broju firmi (vlasnika) uzimaju kao negativnu cinjenicu bez obzira na to kako je takva konentracija nastala - je li nastala kroz kreaciju vrijednosti za druge ili na neki drugi - netrzisni - nacin. Oni u trzisnoj utakmici ne vide egalitarni mehanizam (sansa za sve), nego upravo suprotno, vide ga kao mehanizam stvaranja nejednakosti.
Korporatistii pak ne prihvacaju mogucnost vlastitog neuspjeha iz ociglednih razloga - nagona za samoodrzanjem. Korporatist pokusava neizvjesnost trzisne utakmice - dakle natjecanja s drugima - zamijeniti izvjesnoscu garantiranog ishoda, uglavnom kroz dogovor s drzavom - kroz osiguran monopolisticki polozaj,.kroz regulativu koja eliminira ili ogranicava konkurenciju, kroz direktan dogovor za posao (bez natjecaja ili mimo natjecaja), i tako dalje.
E sad, ljudi na ljevici korporatizam nazivaju kapitalizmom - misle da je odnos u kojem netko ima dominatnu poziciju na trzistu BEZ OBZIRA bila ta pozicija izgradjena posteno (kroz natjecanje i konkurenciju) ili neposteno (kroz osiguran polozaj, dakle bez natjecanja) jedno te isto.
Ta zamjena teza je stvar koja zamagljuje javnu debatu.. A debata nije kapitalizam, da ili ne, nego kakav kapitalizam - korporatisticki ili "pravi" kapitalizam, u kojem pstoji natjecanje, konkurencija koja jedina osigurava potrosacima best value for money, a drustvu napredak i rast standarda. Rasprava nije o rezultatu, nego o procesu.
Zasto to pisem? Zato jer ima ljudi na ljevici koji polaze od iste analize onoga sto ne valja u Hrvatskoj kao i liberali. Polaze od dijagnoze "zarobljenosti" drzave, neizbjeznog opazanja o korupciji i korporatizmu bas kao i liberali. Ali onda u sljedecem koraku, potpuno neshvatljivo, kao lijek protiv toga ne zagovaraju vise trzista i konkurencije, nego jos vise regulacije. Regulacija koja ce opet doveati do toga da drzava bira pobjednike po politickom kljucu i tako dalje. Mislim da je jedna od kljucnih problema na ljevici to nerazumievanje koristi od natjecanja, konkurencije. Iako su fokusirani na javno dobro, ne vide da konkurencija jest javno dobro, u smislu da.proizvodi pozitivne efekte za cijelo drustvo, a najmanje za ljude koji se natjecu. Jer, let's face it, tko voli konkurenciju? Poduzetnici se ne natjecu jer to vole, nego zato jer MORAJU, jer nemaju izbora. I kad bi mogli, svaku bi priliku iskoristili na to da izbjegnu konkurenciju - sve na stetu potrosaca koji ce morati platiti visu cijenu za (vjerojatno) nekvalitwtniju robu ili uslugu. Dakle, liberalizacija trzista, maksimiranje konkurencije nije u privatnom nego u javnom interesu. Javne politike bi morale biti fokusirane na povecanje prostora za natjecanje i kreativnu destrukciju a ne suprotno Kako to ljudi na ljevici ne vide, nije mi nikako jasno.
Uzmimo recimo nedavni intervju AOC. Detalj kad je pitaju radi li u Kongresu sa nekim republikancem i onda kaže da da, i opiše lika (kojeg ne želi imenovati) za kojeg koža da za sebe misli da je "biggest capitalist in the world", a istoremeno je protiv korporativnih interesa.
To joj se čin kontradiktornim, a zapravo uopće nije. Vidi se da ne razumije razliku između slobodnog tržišta i korporatizma. Slicno sam primijetio i u debatama s našim ljevicarima - ne vide razliku izmedju probusiness.i promarket.
