Upravo to. Osobe koji prate od depresije moraju se liječiti, teže oblike depresije nije moguće liječiti snagom volje (iako su neke osobe uvjerene da mogu), šetnjama u prirodi (kako je glupi Pernar sugerirao), već isključivo lijekovima. Problem je što kod nas ljudi za puno stvari kažu depresija, a u biti to nije (nego anksioznost i sl.).

To je problem danas manje-više sa svim pojmovima. Dramatiziranje i preuveličavanje dovelo je do toga da ljudi kažu da su depresivni zbog običnih, sitnih stvari, pa je sam pojam "depresija" izgubio smisao i olako ga se shvaća. I onda, kad je u pitanju zaista prava depresija koju treba liječiti, ona često biva zapostavljena ili se odmahuje rukom u stilu: "Ma, pusti to, nije to ništa...".

u nasem drustvu je sramota biti depresivan, odmah ljudi na tu osobu gledaju ispod oka, ko da je sugava

cesto kazu "ma daj idi plivaj u bazenu" kao to ce izlijeciti tu "bolest koja nije bolest" odnosno "glupira se, cuj depresija, nema precih problema u zivotu"

Nisu nužni lijekovi. Postoji psihoterapija. Lijekovi su najčešće nužni kada je osoba baš kritično i kada ima ozbiljne suicidalne tendencije, kao što je ova žena imala. Nekima čak ni tad ne trebaju, jako je individualno pitanje. 

Psihoterapija ugrubo rečeno traži onaj "klik" nekome u glavi. Može trajati nekoliko sastanaka, može trajati nekoliko godina. Mnogi je tako riješe. Jedan blizak prijatelj je dugo imao problem i suicidalne misli, lijekovi su mu pomogli, ali je nakon par mjeseci shvatio da mu ne trebaju i danas je potpuno funkcionalan. Pronašao je ciljeve i smisao u životu.

Ljudi, pogotovo mlađi koji se tek trebaju intelektualno formirati, se otuđuju od društva i okoline zbog nerealnih očekivanja i pritiska prouzročenog gore navedenim blagodatima današnjice.

Ante je to i rekao. Depresija postoji, ali nije sve depresija. I guranjem stanja poput anskioznosti pod depresiju, sama težina pojma depresija gubi na značenju.

Mladi su u totalnoj banani danas po ton pitanju, internet često zna depersonalizirat ljude i izolirat ih od stvarnosti...a i svako ko se pokuša malo odmetnit od određenih stvari se okarakterizira ko frik

ja nemam tu neku vrstu dijagnoze, al sam u kurcu,to je najprigodniji izraz. I to već praktički od prijelaza u srednju. To sam već dosta puta i pisao između redova kadgod me se proziva da sam bahat što je totalni nonsens, glup što i jesam, debil što amo reć onako narodski i jesam i to bez ikakvog sarkazma priznam. Što isto ne bi trebalo utjecati na forum reputaciju,a eto,utječe ,jer forma je ljudovima bitna od sadržaja. Nebitan sam ja,samo da iskažem solidarnost svakome tko je bolestan, najgora je jasno psihofizička kombinacija,a te osude i mogu razumjeti,pogotovo od mlađe populacije, no ono što je sramota i apsolutni poraz društva je kad takve paušalne,promašene i ofrlje procjene donosi struka i tako nekoga pošalju u nažalost najgori put. I jedan takav slučaj je previše.