Pogrešno je reći kako je „bijeli heteroseksualac“ danas gažen na svakom koraku, ali je pogrešno i negirati tendenciju da se sve dominantne skupine danas kroz medije 'a priori' proglašava superiornima, etiketirajući ih kao one koje su nezasluženo nešto dobile, pa im to treba oduzeti i dati onima su koji su potlačeni, a to su, opet 'a priori'. pripadnici bilo koje manjinske skupine. Dovoljno je malo baciti oko na medije, i uočit će se kako se pojmovi iz 'tradicionalnog' bazena uglavnom spominju u negativnom kontekstu, dok je 'progresivno' ono čemu bi kao čovječanstvo trebali težiti.
Sam pojam humanizma i brige za manjine uopće nije upitan, no može se razgovarati o modelima kojima se to želi postići. Ovo što danas imamo, svojevrsno nametanje humanizma, po meni je pogrešno, jer pomoć prema drugima prvenstveno treba dolaziti iz samog čovjeka, ne može ju se zakonom nasilnom nametati. To je loše i za onog koji daje, i za onog koji dobiva. Kod prvih dolazi do ogorčenja što im se oduzima nešto što je njihovo, dok se drugima poručuje da nešto dobivaju samo zato što su drugačiji, a ne zato što su to zaslužili. To je, zapravo, ponižavanje čovjeka pod krinkom brige za njega.
Priznajem, bijeli sam heteroseksualac, pa ne mogu gledati na svijet iz perspektive pripadnika neke manjine, no kad se ipak pokušam staviti u tu poziciju, zadnje što bih htio je da današnji profesionalni borci za prava govore u moje ime i da se bore za mene. Nitko ne dovodi u pitanje osnovne životne stvari koji se ljudima moraju osigurati za svakodnevni život, nitko ne dovodi u pitanje ni to da se prema svima treba odnositi na isti način, ali ići preko toga je besmisleno i šalje krivu poruku. Imali smo onaj slučaj crne Miss Finske, ili talijanskog imigranta koji je pobijedio na pjevačkom natjecanju iako grozno zvuči, kandidate koji pobjeđuju na raznim natjecanjima samo zato što su pripadnici neke manjine ne znam koji je smisao toga. Pa što više vrijeđa čovjeka od spoznaje da mu je nešto poklonjeno samo zato što je drugačiji?