iz Ogorja Donjeg
živi u kući koja prokišnjava, gladan je, a u travnju se na njega i
bolesne roditelje tijekom noći, nakon obilnih kiša, srušio oronuli
strop dok su spavali.
Komadi stropa su zatrpali roditelje, a dječak je, na sreću, ostao
neozlijeđen, pa je sam u noći u mraku krenuo otkopavati roditelje ispod
ruševina.
, koji inače ima tešku epilepsiju, od
tada ne vidi na jedno oko, slabo čuje i teško se kreće, imao je oko 20
šavova. I djetetova majka
je bila teško ozlijeđena: ostala je bez zubi, zadobila je teške kontuzije i nagnečenja po cijelom tijelu.
Dječaku je to bio strašan šok, kaže nam njegova učiteljica Mira
Ramljak, navodeći kako dijete od gladi ne može učiti, te je u odnosu na
druge učenike zakržljao, konstantno ga boli glava, a zna i povraćati
jer nije navikao na obilnije obroke.
- Bistar je, ali kako će dijete učiti ako je gladno. Sada svi
troje, budući da se urušila soba, spavaju u nekakvoj šupi bez prozora,
a otvore u zidovima, kako im ne bi puhalo i ulazila kiša, zatvorili su
stiroporom, kaže učiteljica Mira Ramljak, koja nas je i pozvala da posjetimo obitelj koja živi na sat vožnje od Splita, u Dalmatinskoj zagori.
 |
| Neuvjetni i ruševni poljski zahod |
Dječak se najprije sakrio od nas, a na naša pitanja odgovarao je
kimajući glavom, a ponekad bi i izustio koju riječ. Lice mu je bilo
ispijeno, blijedo, oko očiju ima vidljive podočnjake netipične za djecu
tih godina.
Djeca njegovih godina su razigrana, ali Ivan je cijelo vrijeme stajao
pognute glave, igrao se s mačićima koje je prije nekoliko dana okotila
njegova omiljena mačka, koja mu proteklih mjeseci i čini jedino društvo
u selu.
- Nisam dopustila da se izdvaja od drugih, pa sam mu za marendu
donosila jogurt, sendviče. Kroz neko vrijeme se oporavio malo, ali sada
je opet neuhranjen. Pogledajte, cijelo lice mu je pjegavo, a te pjege,
rekli su mi, potječu od slabog unosa hrane i nutrijenata. U kući gdje
živi je velika vlaga, kaplje, dijete će još više oboljeti. Nemaju čak
ni sanitarni čvor, imaju nekakav klimavi poljski zahod, kazuje Mira
Ramljak, a mi smo roditelje dječaka upitali što će imati danas za
ručak.
- Jest ćemo krumpira, večeras malo blitve, mesa nismo jeli tjednima.
Radim, pomažem po selu, netko mi da komad kruha, malo voća, jogurt,
paštete za sina. U Split ne mogu ići raditi jer muž svako malo ima
epileptične napadaje.
 |
‘Stavio sam stiropor da ne ulazi kiša’, kaže Ante
Ćaleta prigodom obilaska obiteljske ‘kuće’. |
Radila bih, čistila po selu kako bih djetetu nešto osigurala, ali sve
je to slabo. Najviše nam treba da nam netko donosi hranu i da nam se na
kuću stave prozori i popravi strop, strah me jeseni i kiša..., kaže nam
djetetova majka Marija, koja skromno kućanstvo održava čistim, okućnica
je uređena, u vrtu uzgajaju krumpir, koji im je proteklih dana glavni
izvor hrane.
U obitelj u kojoj živi dječak Ivan nema alkoholičara i nesređenih
odnosa, zajednica, utvrdili su i socijalni radnici, kao i djelatnici
škole, funkcionira besprijekorno. Dječak je pristojan i radišan, samo,
eto, kažu naši sugovornici, obitelj jednostavno nema sreće.
Čak su im jedan dan i suseljani provalili i ukrali 400 kuna socijalne
pomoći. Zvali su policiju više puta jer su znali tko je ukrao novac,
ali MUP-ovci nisu htjeli, kaže učiteljica Mira, uopće izići na teren.
U nadležnom Centru za socijalnu skrb u Solinu napominju kako su
obitelji izišli u susret maksimalno, dobili su sve zakonom propisane
novčane potpore.
- Mi, nažalost, nemamo sredstava kako bismo im izgradili kuću. No,
naši djelatnici su u kontaktu s Općinom Muć i rješavanje saniranja
stambenog pitanja se također privodi kraju. Dobro je da se u sve
uključila i Županija jer ljudima treba pomoć. Nema govora da će se to
dijete oduzeti roditeljima, treba raditi na tome da im se pomogne, a
djelatnici našeg Centra su više puta izlazili na teren, kaže nam
ravnateljica Centra za socijalnu skrb Solin
Božena Škaro.
Treba
objaviti fotografije Ivana jer u njegovim očima se vidi sva ta tuga,
golemi podočnjaci, kao u čovjeka od 50 godina. To ispijeno lice reći će
ljudima više od svega. Objavom fotografija njemu će se napraviti
korist, jer će dobri ljudi, vjerujem, pomoći da više nikad ne bude
gladan i da mu kiša ne pada na glavu – kaže njegova učiteljica Mira
Ramljak.