Preletio sam malo raspravu o obrazovanju i vidim da ima dosta vas koji zagovaraju finski sustav obrazovanja.
Pred desetak godina sam na faksu slušao i polagao i pedagoški modul pa nam je na jednom kolegiju profesor puštao filmiće o obrazovnim sustavima u raznim zemljama, između ostalog i Finske.
E sad, bilo je prije 10 godina pa ne garantiram da su svi detalji točni, a i možda se do danas štogod promijenilo pa ću prepričati ono čega se sjećam.
Kod njih je kao prvo jako teško uopće postati profesor, da bi uopće upisao fakultet za predavati nešto moraš biti među najboljima. Osim toga profesori konstantno se usavršavaju i doškolovavaju, znači stav kao kod nas "ja sam sad završio fakultet i ja sve znam do kraja života" ne postoji.
Što se tiče djece u predškolskoj dobi pa čak i u nižim razredima je naglasak na fizičkim aktivnostima jer razvoj motorike izravno utječe i na razvoj kognitivnih sposobnosti. Kasnije se učenici uopće ne ocjenjuju, tj dobija se nekakva ocjena na kraju godine, ali testovi tijekom godine se pišu kako bi profesori mogli ocijeniti što nekom učeniku ide bolje, a što lošije i na čemu bi trebali poraditi pa na kraju krajeva i da mogu kasnije učenika usmjeriti u smjeru koji njemu paše. Što se tiče strukovnog obrazovanja naglasak je na praksi, a ne na teoriji i poanta je da ako je netko upisao neko strukovno zanimanje da onda kad izađe iz škole to stvarno i zna raditi, a praksa je naravno plaćena.
E sad svi vi koji zagovarate nešto tako sličnokod nas, objasnite mi par stvari, kako da uguram rođu da radi u školi ako će predavati samo oni najstručniji? Ako nema ocjena kako će se komšinica Mara doći kurčit mojoj materi da joj je sin dobio peticu? Kako će me stari ispičkarat nakon što sam dobio jedinicu iz matematike, a on mi osobno objašnjavao gradivo? Kako misliš da Đuka ne želi potpisati mom malom da je odradio praksu preko ljeta nego mora dolaziti stvarno raditi?
Svaka čast Fincima, ali nek se drže hokeja i zimskog ratovanja, jer o obrazovanju nemaju pojma.
Drobilica za kičmu. Pokušat će Sulejmani.