U kakvom drustvu zivimo
Eduardo je pao i za Hrvatsku u Celticovu kaznenom prostoru
Piše: Miljenko Jergović
 |
Kada se Eduardo da Silva manirom iskusnoga prevaranta naglavce bacio u
protivničkom kaznenom prostoru, glumeći da ga je pogodilo Zvonimirovo
prokletstvo, britanska sportska javnost ostala je zgrožena, a hrvatski
televizijski komentator pohvalio je Eduardovo umijeće kojim je “izborio
jedanaesterac”. Pri ponovljenoj snimci šeretski se smijuljio u
mikrofon, blago unezgođen što se sve, ipak, tako dobro vidi. On se,
kao ni golema većina Hrvata, neće uzbuđivati jer se, barem u samo
jednoj utakmici, zorno pokazalo da je nacionalna sportska ikona ustvari
obična varalica, koja se trudi da na najružniji mogući način iznevjeri
pravila igre u kojoj sudjeluje.
Iskorjenjivanje civilizacije
Eduardov postupak iz hrvatske je perspektive hvalevrijedan svejedno nastupa li on za državnu reprezentaciju i Dinamo, ili samo za Arsenal za koji je patriotski navijati, jer u Arsenalu, eto, igra i u igri vara jedan Hrvat, što je svim Hrvatima redom pohvala njihovome kolektivnom duhu, talentu, kulturi i identitetu, kao što je, naprimjer, svaki Talijan pomalo Dante, svaki Srbin pomalo Tesla, a svaki Iranac je Homeini. Temeljno pravilo hrvatske nogometne samospoznaje, te nacionalnog i kulturnog ostvarenja, glasi: vrlina je u protivničkome kaznenom prostoru iz čista mira pasti, pod uvjetom, naravno, da sudac svira penal.
Ovo pravilo, međutim, ne važi u suprotnom smjeru, kada
se neki njihov igrač, što se također zna dogoditi, ali puno rjeđe,
nedirnut strovali u našemu šesnaestercu.
Ono što se do maločas smatralo vrlinom hrvatskoga duha, sad postaje prevara, nad kojom će se jednako zgroziti svaki hrvatski blažičko, a odmah zatim je protumačiti kao zavjeru protiv naše male i napaćene zemlje te njezinih nogometnih klubova, ili kao oblik podcjenjivanja, omalovažavanja i ruganja našim narodnim veličinama. Čast je u nas biti lopov, ali se silno uskukamo kada smo pokradeni.
Predsjednik škotskoga nogometnog saveza Gordon Smith zgroženo je primijetio: “Eduardo je pokazao da ne poštuje ovu igru.” I doista, riječ je upravo o poštovanju igre, bez kojega nogomet nije moguć. Da nije poštovanja, školske bi se utakmice svako malo prekidale, jer bi se svaki balavac dosjetio da, čim je protivnik u napadu, ubaci još jednu loptu u igru, zatrči se prema golmanu koji je ostao sam, i lako mu zabije gol.
Da nije poštovanja igre, nogomet se ne bi ni mogao igrati, a niti bi postojala civilizacija u kojoj su sve igre stvorene, jer je i civilizacija zapravo samo skup pravila koja treba poštovati da bi ona bila moguća. Eto, zato su Britanci zgroženi i zato su svi otočki listovi, a ne samo oni škotski, u kojima radi pokoji simpatizer Celtica, skandalizirani zbog Eduardovog postupka.
I lom noge je onda dio igre
Naravno, on nema nikakvih problema da suštinu prevare objasni svojim hrvatskim zemljacima. Iako jedva da poznaje njihov jezik, neobično će vješto žonglirati riječima: “Sudac najbolje zna što je dosudio, bila je to njegova odluka. Ako je bio jedanaesterac, onda nije pogriješio, a ako nije, onda je donio pogrešnu odluku. Sve je dio nogometne igre. Pa i sudačka pogreška.”
Nekim šibicarskim trikom Eduardo je isključio ne samo svaki razgovor o prevari, nego je sebe samoga negdje usput zaboravio ili prebrisao, tako da ga više i ne vidimo kako pada u šesnaestercu, u kojemu ionako nema više nikoga, osim suca koji sam samcijat donosi pogrešne ili ispravne odluke, u što se on, Eduardo, ne bi miješao, jer nije sudac i nije kvalificiran donositi sudačke odluke.
Na kraju, cijelu će priču relativizirati frazetinom naučenom od hrvatskih sportskih novinara, kako je sve to, pa i sudačka pogreška, dio nogometne igre.
Točno tako, ali i povrede, namjerni klizeći startovi ravno u kost, otvoreni lomovi potkoljenice ili gležnja, također su, pa i više od gole prevare, dio nogometne igre. Svejedno, nije nam ta rečenica bila na umu kada je onaj bezimeni bek Eduardu lomio nogu, nego smo nad njom tugovali tako da je tu nogu svaki Hrvat doživio kao svoju rođenu. E, tako se u Velikoj Britaniji svaki ljubitelj nogometa osjeća kao da je Eduardo prevario baš njega. Samo što je prvo samo identifikacija sa sportskom zvijezdom i njezinim ekstremitetima, dok je drugo pitanje časti i samopoštovanja. Dakle, onoga što je igru i civilizaciju učinilo mogućima.
Naši mediji još uvijek samo sa strane, bez emocionalnog uloga, prate skandal s maksimirskom vedetom u dresu Arsenala. Bilježe izjave stranih nogometnih dužnosnika, bez komentara prenose pisanje otočkih novina, i kao da čekaju trenutak, koji na kraju mora doći, kada će netko ponašanje Eduarda da Silve generalizirati i uzdignuti na razinu hrvatskoga nacionalnog mentaliteta. Netko će reći da je Eduardo varalica, jer u Hrvatskoj nije sramota biti bogat i uspješan varalica. E, tada ćemo zagrmjeti kako je to rasizam, tipičan za Britance, i na kraju uopće nije nemoguće, ni nevjerojatno, da Jandroković prosvjeduje zbog optužbe kako svi Hrvati, svih četiri i pol milijuna njih, naglavce skaču u kazneni prostor, a da ih nitko nije ni dirnuo.
Ni Eduardo nije kao Eduardo
Reći ćemo kako svi mi nismo kao Eduardo, a da uostalom ni Eduardo nije uvijek Eduardo, nego je protiv Celtica samo imao takav dan. Branit ćemo se od optužbi posve suprotnom strategijom od one za koju se zalažemo kada je riječ o pohvalama. Naime, kada isti Eduardo zabije gol ili predribla protivnika, tada se krenemo napuhavati i govoriti kako su nogometaši i ini sportaši najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu.
Njihovi uspjesi reklama su za naš narodni duh i prirodne ljepote. No, onda bi ista stvar trebala važiti i kada naši sportaši varaju, kradu i vrijeđaju svoje protivnike, ili kada, jednostavno govoreći, ne poštuju pravila igre i civilizacije koja je tu igru stvorila. I tada su, pa čak i puno više nego kada pobjeđuju, oni ambasadori Hrvatske i njezinoga mentaliteta i duha.
Naime, dok je Eduardova golgeterska uspješnost stvar individualnog talenta, njegova sklonost varanju i odsustvo svakoga srama nakon što ga uhvate u prevari, stvar je odgoja, društvenog formiranja i formatiranja, kolektiva koji je Eduarda stvorio. Paradoksalno, ali s Eduardovim božanskim darom mi nemamo ništa, a za činjenicu da je varalica smo odgovorni, jer smo ga u velikoj mjeri takvim i učinili.
********
Zasto Miljenka na ovu temu?? pa, onako... dete kreten
Iskorjenjivanje civilizacije
Eduardov postupak iz hrvatske je perspektive hvalevrijedan svejedno nastupa li on za državnu reprezentaciju i Dinamo, ili samo za Arsenal za koji je patriotski navijati, jer u Arsenalu, eto, igra i u igri vara jedan Hrvat, što je svim Hrvatima redom pohvala njihovome kolektivnom duhu, talentu, kulturi i identitetu, kao što je, naprimjer, svaki Talijan pomalo Dante, svaki Srbin pomalo Tesla, a svaki Iranac je Homeini. Temeljno pravilo hrvatske nogometne samospoznaje, te nacionalnog i kulturnog ostvarenja, glasi: vrlina je u protivničkome kaznenom prostoru iz čista mira pasti, pod uvjetom, naravno, da sudac svira penal.
| Predsjednik škotskoga nogometnog saveza Gordon Smith zgroženo je primijetio: “Eduardo je pokazao da ne poštuje ovu igru.” I doista, riječ je upravo o poštovanju igre, bez kojega nogomet nije moguć. |
Ono što se do maločas smatralo vrlinom hrvatskoga duha, sad postaje prevara, nad kojom će se jednako zgroziti svaki hrvatski blažičko, a odmah zatim je protumačiti kao zavjeru protiv naše male i napaćene zemlje te njezinih nogometnih klubova, ili kao oblik podcjenjivanja, omalovažavanja i ruganja našim narodnim veličinama. Čast je u nas biti lopov, ali se silno uskukamo kada smo pokradeni.
Predsjednik škotskoga nogometnog saveza Gordon Smith zgroženo je primijetio: “Eduardo je pokazao da ne poštuje ovu igru.” I doista, riječ je upravo o poštovanju igre, bez kojega nogomet nije moguć. Da nije poštovanja, školske bi se utakmice svako malo prekidale, jer bi se svaki balavac dosjetio da, čim je protivnik u napadu, ubaci još jednu loptu u igru, zatrči se prema golmanu koji je ostao sam, i lako mu zabije gol.
Da nije poštovanja igre, nogomet se ne bi ni mogao igrati, a niti bi postojala civilizacija u kojoj su sve igre stvorene, jer je i civilizacija zapravo samo skup pravila koja treba poštovati da bi ona bila moguća. Eto, zato su Britanci zgroženi i zato su svi otočki listovi, a ne samo oni škotski, u kojima radi pokoji simpatizer Celtica, skandalizirani zbog Eduardovog postupka.
I lom noge je onda dio igre
Naravno, on nema nikakvih problema da suštinu prevare objasni svojim hrvatskim zemljacima. Iako jedva da poznaje njihov jezik, neobično će vješto žonglirati riječima: “Sudac najbolje zna što je dosudio, bila je to njegova odluka. Ako je bio jedanaesterac, onda nije pogriješio, a ako nije, onda je donio pogrešnu odluku. Sve je dio nogometne igre. Pa i sudačka pogreška.”
Nekim šibicarskim trikom Eduardo je isključio ne samo svaki razgovor o prevari, nego je sebe samoga negdje usput zaboravio ili prebrisao, tako da ga više i ne vidimo kako pada u šesnaestercu, u kojemu ionako nema više nikoga, osim suca koji sam samcijat donosi pogrešne ili ispravne odluke, u što se on, Eduardo, ne bi miješao, jer nije sudac i nije kvalificiran donositi sudačke odluke.
Na kraju, cijelu će priču relativizirati frazetinom naučenom od hrvatskih sportskih novinara, kako je sve to, pa i sudačka pogreška, dio nogometne igre.
Točno tako, ali i povrede, namjerni klizeći startovi ravno u kost, otvoreni lomovi potkoljenice ili gležnja, također su, pa i više od gole prevare, dio nogometne igre. Svejedno, nije nam ta rečenica bila na umu kada je onaj bezimeni bek Eduardu lomio nogu, nego smo nad njom tugovali tako da je tu nogu svaki Hrvat doživio kao svoju rođenu. E, tako se u Velikoj Britaniji svaki ljubitelj nogometa osjeća kao da je Eduardo prevario baš njega. Samo što je prvo samo identifikacija sa sportskom zvijezdom i njezinim ekstremitetima, dok je drugo pitanje časti i samopoštovanja. Dakle, onoga što je igru i civilizaciju učinilo mogućima.
Naši mediji još uvijek samo sa strane, bez emocionalnog uloga, prate skandal s maksimirskom vedetom u dresu Arsenala. Bilježe izjave stranih nogometnih dužnosnika, bez komentara prenose pisanje otočkih novina, i kao da čekaju trenutak, koji na kraju mora doći, kada će netko ponašanje Eduarda da Silve generalizirati i uzdignuti na razinu hrvatskoga nacionalnog mentaliteta. Netko će reći da je Eduardo varalica, jer u Hrvatskoj nije sramota biti bogat i uspješan varalica. E, tada ćemo zagrmjeti kako je to rasizam, tipičan za Britance, i na kraju uopće nije nemoguće, ni nevjerojatno, da Jandroković prosvjeduje zbog optužbe kako svi Hrvati, svih četiri i pol milijuna njih, naglavce skaču u kazneni prostor, a da ih nitko nije ni dirnuo.
Ni Eduardo nije kao Eduardo
Reći ćemo kako svi mi nismo kao Eduardo, a da uostalom ni Eduardo nije uvijek Eduardo, nego je protiv Celtica samo imao takav dan. Branit ćemo se od optužbi posve suprotnom strategijom od one za koju se zalažemo kada je riječ o pohvalama. Naime, kada isti Eduardo zabije gol ili predribla protivnika, tada se krenemo napuhavati i govoriti kako su nogometaši i ini sportaši najbolji ambasadori Hrvatske u svijetu.
Njihovi uspjesi reklama su za naš narodni duh i prirodne ljepote. No, onda bi ista stvar trebala važiti i kada naši sportaši varaju, kradu i vrijeđaju svoje protivnike, ili kada, jednostavno govoreći, ne poštuju pravila igre i civilizacije koja je tu igru stvorila. I tada su, pa čak i puno više nego kada pobjeđuju, oni ambasadori Hrvatske i njezinoga mentaliteta i duha.
Naime, dok je Eduardova golgeterska uspješnost stvar individualnog talenta, njegova sklonost varanju i odsustvo svakoga srama nakon što ga uhvate u prevari, stvar je odgoja, društvenog formiranja i formatiranja, kolektiva koji je Eduarda stvorio. Paradoksalno, ali s Eduardovim božanskim darom mi nemamo ništa, a za činjenicu da je varalica smo odgovorni, jer smo ga u velikoj mjeri takvim i učinili.
********
Zasto Miljenka na ovu temu?? pa, onako... dete kreten
Nogomet
Favorizirana Nigerija kreće na Afričkom kupu nacija susretom protiv Tanzanije
Nogomet
Veliki dvoboj Fenerbahčea i Bešiktaša u prvom kolu grupne faze Kupa Turske
Nogomet
Jeličić: 'Beljo mora ponuditi puno više, razmisliti o sebi, budit će se ljepše i bit će mu ljepše'
Košarka
Barca na teškom gostovanju bez (po)najboljeg igrača traži nastavak fenomenalnog niza
- Najnovije
- Najčitanije
Barca na teškom gostovanju bez (po)najboljeg igrača traži nastavak fenomenalnog niza
15 min•Košarka
Veliki dvoboj Fenerbahčea i Bešiktaša u prvom kolu grupne faze Kupa Turske
1 sat•Nogomet
'Gori' Lampard nasrid Coventryja: posljednji trenerski adut Zlatne generacije pretvara vječne luzere u - pobjednike!
1 sat•Nogomet
Jeličić: 'Svi naši treneri u ovom trenutku rade dobar posao'
1 sat•Nogomet
Donedavni sportski direktor Genoe dolazi u istu ulogu u Juventusu
1 sat•Nogomet
Arsenal i Crystal Palace u borbi za posljednje mjesto u polufinalu EFL Cupa
2 sata•Nogomet
Milan se napokon dogovorio s Divockom Origijem, Belgijac napušta klub
2 sata•Nogomet
SuperSport HNL nominacije: Tražimo one najbolje za kraj 2025. godine!
1 dan•Nogomet
Toni Fruk igrač godine po izboru kapetana SuperSport HNL-a
23 sata•Nogomet
Favorizirana Nigerija kreće na Afričkom kupu nacija susretom protiv Tanzanije
4 sata•Nogomet
Damir Milačić podnio ostavku, Alkar traži novog trenera
19 sati•Košarka
Arsenal i Crystal Palace u borbi za posljednje mjesto u polufinalu EFL Cupa
2 sata•Nogomet
'Gori' Lampard nasrid Coventryja: posljednji trenerski adut Zlatne generacije pretvara vječne luzere u - pobjednike!
1 sat•Nogomet
Potvrđeno: Borna Barišić prvo pojačanje Osječana za nastavak sezone
17 sati•Nogomet
Jasna Đoković najbolja igračica u izboru kapetanica
20 sati•Nogomet