https://www.portalnovosti.com/jebo-vas-turizam

''Imamo mi, istina, i mnogo malih, divljih plaža, ali sve su namijenjene njemačkim i američkim vukodlacima, zaključane s gordim natpisom "Private". Kilometar istočno imamo, recimo, prekrasnu plažu u uvali Vruja, ali nju je zapišao jedan lokalni tajkun, možda ste i čuli za tu priču. Imamo i prekrasnu jednu nepristupačnu tajnu plažu kilometar zapadno, ali zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, hvala im gdje čuli i gdje ne čuli, za tu našu tajnu plažu – koju su revni istraživači na Google Mapsu označili kao neotkrivenu Hidden Beach s pet zvjezdica i vrhunskim recenzijama – sada zna i svih sedam i pol milijardi stranih turista.

Tako, eto, izgleda opušteni mediteranski život u našem malom zaselku. Tako izgleda opušteni mediteranski život u svakom dalmatinskom mistu ili gradiću, u kojima je domaći živalj nepredviđeni višak što zauzima mjesto na parkingu, na plaži, u dućanu, krevetu ili kafiću, gdje uskoro više i neće moći sjesti ako ne misli potrošiti pola plaće. Tako onda taj život izgleda sve do jeseni, kad naša seoska straža oprezno izviri na magistralu i javi da je cesta čista. Obiđemo onda kuće, prebrojimo se da vidimo jesmo li svi živi, pa potpalimo vatru pod rakijski kotao i do dugo u noć okuraženi bićerinima pričamo jezovite priče o turistima.''

https://www.portalnovosti.com/teror-turizma

''Znači da će negdje popiti kavu (jer je tako navikao) po basnoslovnoj cijeni, pa će ga od nje zaboljeti stomak, a uz to otrpjeti prijekorne poglede konobara jer uz topli napitak nije naručio i doručak; znači da će kuglu sladoleda od aromatizirane vode (jer mu je ubrzo prokuhao mozak) platiti dvadeset kuna; znači da će se gradskim ulicama probijati stopu po stopu, s dužim pauzama, kao da čeka red u banci; znači da će ga turistička masa koja se upravo iskrcala s nekog od gigantskih kruzera zarobiti i odvući u neželjenu smjeru, te će prisilno odslušati traktat njihova vodiča o povijesti Jupiterova hrama, i to na jeziku koji ne razumije; znači da će na svakom uglu uočavati posljedice noćnih alkoholnih tura, gdje su dragi gosti (najčešće mlađe životne dobi) udruženim snagama pišali i povraćali, nepogrešivo birajući arheološki najvrjednije lokacije; znači da će mu na potezu od Biskupove palače do zapadnoga ruba Varoša nosnice stalno biti iritirane nesnosnim mirisom više puta prepržena ulja izmiješanog s oporim vonjem plastike kineske proizvodnje; znači da će svakih deset sekundi pred njega iskakati prsate djevojke gurajući mu jelovnike pod nos, a kada ljubazno odbije ponudu, s gađenjem od njega okretati glavu; znači da....nije zdravo ići u grad.

Uopće ne dvojim da je, mimo kratkoročne zarade, konačni cilj turizma nemilosrdno odstraniti sve domicilne stanovnike koji nisu uključeni u turističko poduzetništvo. U interesu ekonomskog opstanka, dakako. Šifra glasi: da bi se preživjelo, život treba učiniti nepodnošljivim. Jer turizam je jedina ekonomska grana koja raste iz ovoga suhog debla.

Izloživši se prije neki dan agoniji šetnje gradom (toliko ga, nažalost, volim), u Bosanskoj ulici, pred Muzejom "Game of Thrones" – mjestom koje, uz paprenu cijenu ulaznica, slavi činjenicu da je Split poslužio kao kulisa za snimanje nekih scena megapopularne serije – uočio sam čovjeka ekstremno niska rasta, patuljka, kako se vrzma oko ulaznih vrata, odjeven u crni kožni prsluk, na plus trideset i dva.

Vratio sam se poslije petnaestak minuta kako bih provjerio stvar: da, on nije turist, nego lice koje animira turiste da posjete Muzej Igre prijestolja. Za posao ga je očigledno kvalificirala činjenica da rastom podsjeća na jednog od glavnih likova serijala, Tyriona Lannistera, kojega glumi Peter Dinklage. Može li niže? – pomislio sam, a onda se brzo ugrizao za misao, strahujući da bi mogla biti politički nekorektna.

...

No ovdje nije riječ o tome, nego o trijumfu banalnosti koji nastupa kao posljedica histeričnog "razvoja turizma". Nekoć su cirkusi dolazili u grad, a sada grad stiže u cirkus, kao glavna zvijezda u areni. Tyrionov dvojnik utoliko nipošto nije usamljen, već dostojno reprezentira našu kolektivnu osuđenost na sudbinu živog dekora.

Tko živi od proizvodnje iluzije – jer više ne proizvodi ništa drugo, jer je udarnički uništio sve što sliči na konkretnu industriju, jer je sravnio sa zemljom svoje tvorničke hale i brodogradilišne navoze, jer je zacrtao put ka budućnosti linijom najmanjeg otpora – neizbježno podliježe njenoj moći, te će u iluziju smjestiti i vlastiti život. Bolje od ikoga drugog, patuljak pred muzejskim ulazom ilustrira ljudsku stranu povećane stope rasta turističke ekonomije.''

masovni turizam jest zlo

onih par mjeseci kada nije bilo turista zbog korone se Prag proljepšao za pet puta. Nikom nisu nedostajali električni skuteri razbacani po ulici, kočije, kolone brodova po Vltavi, pantomimičari i prodavači babuški na ulici... u centar se ide samo kad se mora, inače se prođe metroom ispod zemlje s nadom da se neće zapet među nekakav maturalac ili oproštaljku ekipe iz Stokea

kakva sranja rade po Rimu, to se teško može opisati. Domaći isto mrze ići u centar

znači grad to ne može istrpiti, mislim na infrastrukturu, a tu mislim od kanalizacije do parkinga

prije par godina navečer oko 8 bi cijeli grad ostajao bez struje par dana za redom, pregorila bi trafostanica od toliko "tereta"

znači u centar grada mi ne pada na pamet ići ako ne moram, a ako baš moram zapalim džoint prije nego što idem

toliko bicikli i pješaka za koje ne vrijede nikakva prometna pravila, živci na milijun

Možemo mi različito razmišljati o tome kako su ovaj svijet i život na njemu nastali, tko ili što stoji iza svega, ali neke stvati su nepoitne činjenice. Postoje određene zakonitosti na kojima opstanak Zemlje i života počivaju, postoje oblici života koji su naravni, prirodni. Isto tako, i to je činjenica, postoje oblici života koji odstupaju od tog naravnog, prirodnog, to nitko ne spori, ali to ne znači kako su takvi oblici jednaki onim izvornima.

Naravno, tu onda dolazimo do pitanja dostojanstva same osobe, i ideologije koja se promiče. Čovjek je uvijek na prvom mjestu, i njega uvijek treba poštovati, no na određene stvari može se ukazivati.. Često se kad je ovo u pitanju stavlja ljudima u usta ono što nikad nisu rekli i svjesno stvara pomutnja, nazivajući sve one koji ukazuju na smjer u kojem svijet ide pogrdnim nazivima, proglašavajući ih mrziteljima koji nemaju osjećaja za druge.

Cijeli ovaj proces koji je sad poprimio već poprilične razmjere, počeo je kao borba za jednakost, borba za prava ljudi koji su na neki način bili potlačeni. Možemo reći da je to tad imalo i smisla, jer društvo ponekad zaista drugačije gleda i tretira one drugačije. No, s vremenom se cijela koncepcija te borbe promijenila. Sad to više nije borba za prava, nego inicijative da se razni oblici života koji nisu i nikad neće biti jednaki proglase takvima, a već smo polako zagazili i u sljedeću fazu, Ta faza podrazumijeva promoviranje tih drugačjijih oblika života i proglašavanje istih svojevrsnim mjerilom po kojem će se određivati stupanj razvijenosti i progresivnosti društva. Svjedoci smo da sve više, na raznim natjecanjima i manifestacijama, pobjedu odnose osobe koje se smatraju pripadnicima određene ugrožene skupine, što je apsurd. Time se zapravo čini ono protiv čega se bori. Danas je sve češće slučaj da se ljudi ne vrednuju prema svom radu ili talantu, nego su nekima 'a priori' poklonjene stvari samo zato što je to sada 'in'. To je obrnuta diskriminacija.

Netko će reći kako se pravi problem ni od čega i kako je cijela ova priča preuveličana. Vratimo se malo 20 godina unatrag i usporedimo to sa situacijmo koju sad imamo. Sve promjene i sve ideologije počinju malim koracima, onako bezazlelno, pa se s vremenom gura sve više i više stvari. Iskreno, da nam je netko prije 20 godina rekao da ćemo pri ispunjavanju kojekakvih obrazaca imati ponuđene razne druge spolove pored muškog i ženskog, da nećemo imari samo muški i ženski WC, da će se muškarci natjecati u ženskim sportovima, da će se koristiti nazivi roditelj 1 i roditelj 2, da će se u školama i vrtićima djeci govoriti o istospolnim zajednicama, rekli bi da su to gluposti, a to je, kao što vidimo, postalo dio naše svakodnevice, nešto na što se više ni ne obaziremo. I kako onda ne razmišljati gdje ovo sve vodi i što nas čeka u budućnosti.

Uvijek su me zanimali oni koji cijelu ovu priču prate posprdnim, banalnim komentarima i relativiziranjem. Jasni su mi oni koji jednostavno podupiru tu 'napredno-progresivnu' priču, kojima je to životno uvjerenje, to je njihovo pravo i ro poštujem. Međutim, ne mogu shvatiti one koji se u načelu ne slažu s time, ali uporno odbijaju svaku tezu da se radi o o nekim ipak malo ozbiljnijim procesima Postoji li točka pri kojoj će takvi reagirati i priznati da su se ipak prevarili, ili će uporno ponavljati da se ljudi bave banalnim stvarima i da je sve to preuveličano?

Konačno, pitanje je možemo li uopće ove 'napredno-progresivne' inicijative gledati isključivo kao nekakav građanski aktivizam, a isključiti političku i ideološku  pozadinu. Sve te poruke i poklike već smo nekoliko puta kroz povijest mogli čuti, sve nam je to na neki način poznato. I nikada nije bilo riječi samo o bori za prava, nego su se po krinkom te borbe za ravnopravnost gurale i mnoge druge stvari. Povrh svega, bilo je to tako uvijek, a tako je i s ovom najnovijom revolucijom, puno je tu licemjerja i prinipa koji vrijede samo za jednu, ideološki blisku skupinu ljudi, a ne vrijede za one koji ne podržavaju tu priču. Jednakost, tolerancija, sloboda mišljenje, demokracija? Da, ali samo ako si 'naš'. Ako nisi, za tebe to ne vrijedi.

Zaposlenik Subwaya ubijen, a drugi ranjen od strane kupca zbog rasprave oko previše majoneze u sendviču.

to je u Americi kao nešto yebeno, puno puno bolje od Mcdonaldsa i sličnih, al meni je Subway baš kritičan

nisam za ubojstva, ali i meni je par puta puko film kada sam naručivao sendvič tamo

koliko dug je sendvič, mali srednji, XL ili foot, pecivo svijetlo, tamno, sa cjelovitim zrnima, s kakvim zrnima, bez zrnja ili bez glutena, da ga zagrije ili ne, ako ga zagrije da li samo malo, srednje ili reš pečen, šunku svinjsku ili pileću ili od pure, krastavci kiseli ili svježi, majoneza normalna, fat free ili ipak majoneza-kečap, list salate unutra ili samo krastavci?