22. kolo NK Lučko
Dražen Biškup, trener lic. br. 37 udaljen s klupe za službene osobe u 62. min na utakmici LUČKO –
GORICA zbog ulaska u teren za igru, učestalog negodovanja na odluke sudaca i bacanje osvježavajuće
tekućine u teren za igru. Time je počinio prekršaj iz članka 52. st. 1. toč a) Disciplinskog pravilnika te mu
se temeljem istog članka izriče novčana kazna u visini od 1.000,00 kn.
Kazna se treba platiti u roku od 15 dana od dana konačnosti ove Odluke.

Život elite u Zagrebu vrjedniji od života sivih ovratnika u Vranjicu

 Posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo otkrivanja nekoliko ekoloških afera. Kada se govorilo o tim ekološkim svinjarijama sve se svodilo na to koliko se milijuna izvuklo iz pojedinih fondova.

Nitko nije optužen, a kamoli osuđen zbog radnji koje su dovele do uništavanja okoliša, zdravlja ili do smrti stanovnika RH. Naravno da naivno zvuči nastavak rečenice, ali izgleda da je novac u RH jedini bitan i jedino mjerilo vrijednosti.

Možda bi sustav bolje funkcionirao kad bi odredili cijenu jednog plućnog krila, bubrega, života...

Cjenik s dijelovima tijela

Jednostavno, napravi se tablica (cjenik) s dvadesetak ključnih dijelova tijela. U kolonama mogu pisati različite cijene, ovisno o tome koliko su organi rabljeni. Ukoliko je procijenjeni životni vijek 78 godina, to bi značilo da jetra korištena 39 godina vrijedi samo 50 posto ukupne cijene.

U posljednjem retku tablice pisalo bi "ukupno". Po meni, to je vrijednost života. Dakle, ukoliko neki zagađivač uništi bubreg, pluća ili život tada mora isplaćivati iznose prema ranije navedenom cjeniku. Budući da u Hrvatskoj život trenutačno i nema neku vrijednost, trebalo bi ga izraziti u kunama ili eurima. Tek tada bi država možda priznala da je nastala neka šteta.

Naše pravosuđe dakle ima problem s kvantificiranjem vrijednosti ljudskog života.

Za ubojstvo dviju djevojaka - odeš u elitnu školu

Upravo zato, jer nismo odredili cijenu života, sustav se prelomi na nesretnicima koji dobiju kaznu višu od zaslužene. Pretpostavljam da je to razlog zbog kojeg sin tajkuna iz Makarske odrađuje drakonsku kaznu.

Naime, za sitnicu poput ubojstva dviju djevojaka, okrutni sudac odrapio mu je ni manje ni više nego pohađanje elitne škole u Švicarskoj. Mladiću je Milka među najmanje ukusnim čokoladama, a ni škola mu nikad nije bila previše draga. Okrutni sudac udario je pravo u ono što mladić (ne)voli.

Ipak, da ne budem toliko strog prema našim državnim službenicima, u pojedinim slučajevima ipak se pokaže da vrijednost života, ako ne točno u brojku, onda može odrediti barem okvirno.

Kad je procurila informacija da je u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski korišten azbest kao izolator, procijenili su kako život političke elite u Zagrebu vrijedi više od života sivih ovratnika u Vranjicu (to su bijeli i plavi ovratnici posivjeli od azbesta i cementa).

Dvorana je privremeno zatvorena i u nju su utrpani milijuni kuna za sanaciju. U rekordnom roku, radnici zaposleni na sanaciji, kao da se nalaze u nekom SF filmu, u skafanderima su pod svjetlima kamera počistili dvoranu i šampanjac je nastavio teći.

U isto vrijeme, azbest u Vranjicu nije bio štetan.

Upravo je to izjavio državni tajnik za zaštitu okoliša Nikola Ružinski, osoba koju plaćamo da nas štiti od opasnosti poput azbesta. Kako bih malo demistificirao birokratske pojmove poput, državni službenik, ustav, država, ministarstvo, nadležni... nastavit ću koristiti imena stvarnih osoba.

Skupljali političke punte na Salonitu

Jedna od takvih osoba je i bivši ministar zdravstva dr. Neven Ljubičić. On je svojim potpisom skinuo azbest s liste otrova te na taj način dopustio nastavak proizvodnje s azbestom.

Ne samo da je tako "štitio" zdravlje radnika i okolnog stanovništva,  već je na taj način stvoreno dodatnih 100.000 tona azbestnog otpada na čije je saniranje kasnije potrošeno 60.000 milijuna kuna. Jer su nastavili proizvoditi proizvode koje je istovremeno zakonom zabranjeno prodavati.

Kada smo ga unaprijed upozorili na posljedice tog njegovog čina, kazao je: "to nije pitanje matematike, ekonomije ili zdravstva, to je pitanje politike".

Na još jedno pitanje politike pokušala je odgovoriti Marijana Petir. HSS-ovka na čelu saborskog odbora za zaštitu okoliša. Na našu inicijativu, taj odbor je trebao utvrditi postoje li nepravilnosti u postupcima sanacije azbesta u Vranjicu.

Ona osobno, kao predsjednica odbora, upozorena je javno ali i putem podrobnog izvještaja potkrijepljenog dokazima o kriminalu koji se događao u Vranjicu.

Unatoč tome, blagoslovila je "sanaciju" te je pri završetku iste, u Vranjicu  ispred mnoštva kamera zajedno sa Vinkom Mladineom pokušala sakupljati političke punte.

Da smo normalno društvo,  jedini punti koje je ona zaslužila su oni koji bi spajali njenu raspadnutu političku karijeru.

Na ranije spomenutog Vinka nije potrebno trošiti riječi, medijska zvijezda i direktor fonda za zaštitu okoliša koji je  u međuvremenu završio u istražnom zatvoru. Ne treba napominjati kako je nakon njegovog uhićenja gospođica Petir utihnula.

Utihnuo je i Grad Solin koji je Vinku dodijelio nagradu grada za osobu godine.

Još jedna osoba koja je prije bila znatno glasnija, jest i bivša ministrica zaštite okoliša, Marina Matulović Dropulić. Dugogodišnji kriminal događao se unutar njenog ministarstva.

Sanacija bez ijedne dozvole

Na vrhuncu kampanje protiv azbesta, kako bi sanaciji dala legitimitet, u središnjem Dnevniku je mahala papirom koji je trebao predstavljati dozvolu za sanaciju.

Mi smo tvrdili da se čitava sanacija odvija bez  ijedne dozvole (lokacijska, građevinska, za prijevoz opasnog otpada, za odlaganje opasnog otpada...), baš zato jer nitko normalan nije htio staviti svoj potpis na kriminal. Pogledajte koliko vam samo dozvola treba za izgraditi kuću, a onda zamislite što vam treba za stadion i odlagalište opasnog otpada koje su oni gradili.

Ne treba napominjati kako nismo uspjeli doći u posjed papira iz središnjeg Dnevnika. Što se nas tiče, mogla ga je skupiti u sportskoj redakciji HRT-a, a tamo su mogli pisati rezultati posljednjeg kola HNL-a. Popis ljudi koji svojim imenom i prezimenom mogu razbiti sivu anonimnost birokracije znatno je duži.

Recimo jedna sutkinja koja je odbacila tužbu za ubojstva i uništavanja zdravlja čitavog niza žrtava a koje je podignuta protiv nekoliko čelnika tvornice. Obrazloženje za odbacivanje bilo je da se ne može utvrditi da je baš tvornica Salonit bila ta koja je emitirala azbestne čestice. Kaže, možda su radnici te iste tvornice pokupili čestice negdje drugdje, isto tako i nastradali nesretnici koji su živjeli u neposrednoj blizini tvornice.

Dokaz o krahu hrvatskih institucija

Inspekcijske službe, vlasnik tvornice, razni direktori, tvrtke angažirane na sanaciji..., ostavimo ostale sudionike za neku drugu prigodu, popis je zaista predug za jedan novinski članak.

Sve sto se događalo sa Salonitom dokaz je o krahu hrvatskih institucija koje bi trebali brinuti o zdravlju pojedinca dok u stvarnosti pogoduju pojedinačnim (političkim, ekonomskim ili kriminalnim interesima).

Potpuni izostanak odgovornosti, moralne ali i kaznene, jamstvo su pak da će se slični slučajevi ponavljati.

Kad malo bolje razmislim, možda je i bolje da cijena života u RH nije kvantificirana. Imam osjećaj da bismo bili neugodno iznenađeni koliko malo vrijedimo.

U uredima, takvu jeftinu, jednokratno korištenu robu, nazivamo potrošni materijal. Nešto poput "trnite".

Skriveno.com: Kako to da niti jedan medij ne zanima okupljanje preko stotinu najmoćnijih ljudi svijeta?

Zanimljiv tekst objavljen je na portalu Skriveno.com. Autor je Ante Pancirov, novinar s višegodišnjem stažem u najuglednijim hrvatskim dnevnicima i tjednicima. Tekst naslovljen s "Bilderberg: Kako to da niti jedan medij ne zanima okupljanje preko stotinu najmoćnijih ljudi svijeta?" prenosimo u cijelosti:

Preko stotinu najmoćnijih ljudi ove planete nalaze se na višednevnom druženju u Suvretta House hotelu u švicarskom St. Moritzu ali niti jednom novinaru nije palo na pamet da ode tamo provjeriti što političari, bankari, financijaši, članovi kraljevskih obitelji i drugi moćnici rade? Većina medija poput CNN-a, NBC-a, pa čak niti europskih televizija, uopće ne izvještavaju o tom sastanku, a ako slučajno negdje i izađe vijest, obično je štura i bezvezna. Očito nema potrebe da izvještavaju, jer valjda bi novinari otišli tamo da za to ima razloga? Zamislimo da se u Vodicama sastane 20 nogometaša ove naše jadne 1. nogometne lige, u nekom od hotela. Bi li novinarima to bilo zanimljivo? Povisimo uloge, zamislimo da Madonna, Mel Gibson, Lady Ga Ga, Bob Dylan i još sto dvadeset likova sličnog profila odu tulumariti u neki hotel u Švicarskoj. Bi li novinari to popratili? Sad se s pop stranica i red carpet rubrika, vratimo na one prve novinske stranice na kojima su političari, financijaši, bankari i ostali globalni mrdatori… Je li jasnije?

Zavjera, a ne teorija zavjere
Desetljećima, zapravo od 1954. godine kada su se prvi put sastali u hotelu Bilderberg u Nizozemskoj i tako dobili ime, ova grupa sastaje se svake godine i u pravilu na osnovu njihovih sastanaka, u bliskoj budućnosti događaju se važne stvari – događa se globalna politika, ratovi, globalne financije, događa se sve. Kada se u vrijeme posljednjih američkih izbora Bilderberg društvo okupilo u SAD-u, limuzine u medijima tobože suprotstavljenih demokratskih kandidata senatora Baracka Obame i Hillary Clinton, uputile su se undercover upravo tamo pod okriljem mraka. Demokratski predsjednik postao je Obama, a gospođa Clinton državnom tajnicom. Svojedobno je na Bilderberg sastanak bio pozvan i Bill Clinton koji je kasnije čak javno to priznao i snimljen je u svom nepromišljenom odgovoru na jednom javnom događaju s novinarima. Prije nego što se vinuo u visine britanske politike, Bilderberg je pohodio i Tony Blair, a 1990. godine našao se tamo i Lord Carrington koji je puno poznatiji našoj publici zbog svoje uloge u ratovima na području bivše Jugoslavije. Sve što se događa u zapadnoj hemisferi, prvo se dogodilo iza zatvorenih vrata na sastancima Bilderberg grupe. I to nije "teorija zavjere". To čak nije ni teorija. Ali to svakako jest zavjera. To je zavjera biblijskih razmjera. I to je činjenica. Tužna jer otpor je nikakav.

Ako pogledamo način kako se ta druženja održavaju, bez interesa medija, daleko od javnosti, ako sagledamo tko tamo dolazi pod okriljem tajne službe i policije zemlje domaćina, vrlo brzo postaje jasno da tu nešto ne štima. Ti ljudi su uvjerljivo, bez imalo dvojbe, najbogatiji i najmoćniji ljudi na planeti Zemlji. Tim ljudima odavno ničega ne nedostaje i oni ne znaju što će od obijesti, osim gladovati za političkom moći i igrati se bogova. Oni pojma nemaju što će s novcima koje imaju. Odavno su prerasli najskuplje automobile, jahte, vile, potrošili najbolje kurve, droge, vina. Ako ih zaboli, lako nabavljaju novu krv, organe koji se, prema sve više izvora koje više nije moguće ignorirati – samo za njih "uzgajaju" na ljudskim farmama. Oni su na čelu globalnih pedofilskih mreža i ne samo da jebu – jer oni doslovno jedu malu djecu! I nije to samo infišacija pisaca i istraživača poput Davida Ickea kojeg, bajdvej, nikad nitko od njih nije tužio za klevetu.

Rockefellerovi, faraoni našega doba
Što je čudnije, ako hoćete, veća "teorija zavjere" od činjenice da se takvo društvo okuplja daleko od medija, javnosti i da nikoga nije briga za to? Ljudi jednostavno ne vjeruju da je takvo što moguće jer svijet funkcionira po sistemu – da se takvo što događa, svijet bi odavno znao za to, pogotovo u ovo doba brzih medija…. No, što kad tim sastancima prisustvuju od prvoga dana vlasnici najvećih medija poput R. Murdocha? A i oni su samo niže rangirani ogranci duboko isprepletenog, umreženog korporacijskog vlasništva utemeljenog prvo na nafti, a kasnije i financijama preko kupnje većine svjetskih banaka, sve u rukama nekolicine obitelji nad kojima je na vrhu paklene te piramide neizbježna Rocekfeller dinastija čiji je patrius David bio i na prvom Bilderberg sastanku u Nizozemskoj. Ta, gotovo bez ikakve sumnje najbogatija obitelj na planeti, iako o tome Forbes (koji je, naravno, u njihovim rukama) ne piše dok se igraju top listama s Bill Gatesom i fikus ruskim oligarsima, drži u rukama nezamislivo bogatstvo i moć već više od sto godina. I koliko god to nevjerojatno na prvi mah izgledalo, ovaj naš svijet manji je nego što možemo zamisliti. Toliko malen da stotinjak moćnika upravo u ovom trenutku odlučuju sudbinu svijeta, baveći se Libijom, Iranom, Izraelom, financijskim kolapsom i konačnim i otvorenim preuzimanjem svijeta kao u doba faraona ili rimskih careva. Gdje će oni brutalno vladati, a ovce će robovati. Ovce već sad robuju potlačeni pod lihvarskim kamatama i nehumanim uvjetima života, stresu, bolestima, ali to je ništa prema onome što slijedi ne izbori li se većina od ropstva, ne pobuni li se ljudska većina protiv njihovih okova. Ti ljudi odavno ne poznaju empatiju, osjećaje za muke onih koje sustavno izrabljuju, ubijaju tobožnjim cjepivima, AIDS-om, chemtrailsima, GMO hranom, perverznim zakonima itd. Oni su Geeko iz Wall Streeta puta 10 milijuna. Hitler je bio njihov šegrt, pokusni kunić za holokaust Novog svjetskoga poretka. Oni preuzimaju scenu, oni zauzimaju scenu. Tiho, iza kulisa, dok se svijet raspada u jazu između sve siromašnijih i male grupe super bogataša. Tko im pokuša parirati, nestaje. Bio on John F. Kennedy ili Strass Kahn – sasvim je svejedno jer oni posjeduju sve – CIA, NSA, POA, smišljeni su samo radi toga da budu njihov servis. Javnost sluša i slijepo vjeruje u SVE što im ONI serviraju. Sve ostalo su priče za malu djecu.

Bilderberg 2011. događa se baš u trenutku kad Hrvatska iščekuje svoju EU sudbinu. Zanimljivo je to i možda se posjet Pape može promatrati i u tom kontekstu, pogotovo ako Hrvatska danas dobije ono što državni vrh i opozicija priželjkuju, a sve više građana svjesnih EU-sranja polako odbacuje. Kao NATO zemlji pod imperijalnom Prada papučom Vatikana, Hrvatskoj očito iz Bilderberg razloga dionice rastu, naravno ne zbog hrvatske pameti. Njihove je planove teško prokužiti ali dobro je znati da ih jako živcira sve češći interes javnosti, blogera i neovisnih web portala jer i ove su godine mnogi demonstrirali u St. Moritzu i činjenica je da se dio javnosti budi. Pitanje je samo ima li vremena, ima li šanse većina protiv tih povampirenih neljudi, ratnih zločinaca, ubojica, silovatelja i manijaka žednih moći, pohlepnih do srži?

.....
mene bocka jedna recenica. .. potrosili najbolje kurve ... kako im sex moze dosadit .. od najboljeg uvijek ima bolje ... najbolja marka je novo ... tz tz ...

Danas je objavljen fotorobot muškarca u čiji kamion je ušla nestala Antonia (17), prema svjedocima muškarac ima oko 35 godina, crne zalizane kose. Sve to me odmah podsjetilo na Silvija Marića

Meni liči na sina od Stipe Drviša i Ahmada Sharbinija!

Ovo je ona letva Krstanović na slici

Ako je visok oko 140cm onda liči i na Marka Marušića.

jel vama ova sestra nekako presmirena i trezvena dok govori o nestaloj antoniji?  konkstrukcije rečenica su joj kao da piše dopise.