Revolucionar Che, čiju okrutnost još pamte na Kubi, danas je lik na majicama proizvedenim ropskim radom djece u Kini, u tvornicama u kojima nema ni radničkih prava ni radnog vremena, i koje se prodaju za 19,99 dolara djeci kapitalizma koja “briju” na komunizam: Ništa ne vrišti “globalni kapitalizam” kao takva jeftina pamučna majica sa slikom. A slična sudbina, da postane “brand” na kom kapitalisti zarađuju novac, sad prijeti i najvećem sinu: stanovita kineska poduzetnica Jiang Yu, osnivačica tvrtke Z-Run Well Ton koja, sudeći po medijskim naslovima, nije slučajno u delegaciji koja je u posjetu Hrvatskoj – ta tvrtka je već poslovala u Hrvatskoj, bi navodno otkupila partijsku školu u Kumrovcu, danas zapravo ruševinu, i napravila od Kumrovca turističku meku za kineske i druge Titonostalgičare, a od Tita nešto poput Elvisa.
Gospođa simboličnog prezimena Yu, je krupni kapitalist, suvlasnica i osnivačica korporacije koja se bavi ulaganjima, građevinom, trgovinom, prehrambenom industrijom, poljoprivredom, kulturom, rudarstvom, zdravstvenim uslugama, nekretninama, energetikom, financijama i logistikom. Tvrtka posluje u čak 13 zona slobodne trgovine u Kini, uključujući Šangaj i Guangdong. Slobodna trgovina, krupni kapitalisti, i ikona komunizma, kako to ide zajedno? Sasvim lijepo, ako pitate kineske komuniste: Većina kineskih multimilijardera su članovi Centralnog komiteta, i paze da se u Kini nikad ne uvedu radnička prava kakva postoje na zapadu.
Ali gospođa simboličnog prezimena Yu, savim se dobro uklapa u kapitalističke vrline, najpronosiranijih zapadnih ljevičara. I Bernie Sanders, i Michael Moore, i Oliver Stone, pa i njihov ideolog Noam Chomsky da nabrojim samo napronosiranije iako je lista podugačka, pogotovu jer se može slobodno nadodati i čitav celebrity Hollywood, u svojem životu izvan riječi ne ponašaju se nimalo "ljevičarski", već kao najordinarniji američki aristokrati: miljuni godišnjeg incoma uredno kapaju (ma što kapaju: pljušte), žive u luksuznim američkim dvorcima, sa detaširanim ljetnikovcima (i zimovalištima) uredno razasutim po svijetu, uredno prate preko tableta stanje na burzama, zapošlavaju ilegalnu radnu snagu u svojim dvorcima čiji jezik niti ne pokušavaju razumijeti. I uredno drve o radničkim pravima i pravima sve brojnijih manjina. Njima se meteorskom brzinom približava i nova politička zvijezda Alexandria Ocasio-Cortes, koja u svom političkom stožeru plaća minimalcem najamnu radnu snagu, iako joj država iz fonda daje za nadoplatu njihove plaće. Naravno višak ubire sebi.
Stoga nemojmo biti previše kritični prema našim "kulturnjacima". Ta u istom "spornom" kinu oni na trošak nas poreznih obveznika i njima prirezanih Zagrepčana, svake godine organiziraju Subversive festival na kojima na naš trošak dolaze gore imenovani da ih pouče, uz kavijare i jastoge najboljih zagrebačkih chefova, kako se to subverzivno muze lovica od strane poreznih ovaca koje vode za njih kultivirani pastiri odnosno političari. Da se zna tko su pravi chefovi.
I da završim i uokvirim ovo sa najpoznatijim kinezom na ovim prostorima, Maom i njegovom čuvenom rečenicom: "kad čujem riječ kultura odmah se uhvatim za pištolj". A mi ovce trebali bi se odmah uhvatiti za novčanik.