Ma zajebavam se Dejo, ako dođeš kod mene vodim te na oboritu ribu, ili još bolje na pecanje, pa da ju sam zaslužiš. A kod tebe isto valjda riba, fiš, čobanac?
Da, malo sam alergičan na Tilca, ali ne toliko na njega samoga, već na titofilce, titoljupce, i ostalu boraniju, koju se ne tiče povijesna istina već furaju neku idolatriju. Međutim za razliku od tvojih, ovdje kada njima staviš pod nos npr Knićanin (ali nije bitan slažem se), onda ne ušute, nego počinje receptura "stotinu opravdanja"+ kontranapadi. I inače nikako da se uspostavi normalan diskurs i normalno izučavanje povijesti na temelju utvrđenih činjenica koje bi se uzimale kao dokazi, da bi se došlo do istine o Drugom svjetskom ratu. Ovdje to očito nije stvar historije kao nauke, već politike kao korumpiranog interesnog muljanja. U kojoj kolo vode i igraju bijelim figurama upravo oni koji su poslijeratni dobitnici i ujedno i dobitnici privatizacije 90-tih. Uvijek ista ekipa, u kojoj se kapital i vlast nad društvom naslijeđuje kao kod aristokracije. Oni imaju stvarnu političku vlast, a jedan od vidova te vlasti je i vlast nad interpretacijom povijesti. A titoljupci im služe kao korisne budale.
U Americi sam upoznao najvećeg Hrvata i Srbina (istovremeno) u znanosti druge polovice 20 stoljeća (inače porijeklom iz mojega sela). Jedini iz oba naroda koji je stalni član Britanske Akademije. Član HAZU i SANU. Dobitnik svih znanstvenih nagrada osim nobelove koju je također trebao dobiti da nije bilo tragične nesreće njegove supruge koja je otkrila zajedno sa njim dopamin. Rođen je, u obitelji istarskih izbjeglica pred Musolinijem, u Rumi, koja je bila pretežno folksdojčerski grad i pričao mi je kako su u par dana, u ljeto 45.te, svih 10 000 Nijemaca "nestali". Ti nisu ni došli do Knićanina. Pričao je o starom "čika Hajnlu" kojeg su pitali zašto ne bježi, a on im je odgovorio: "a što ću da bežim, nikom se nisam zamerio, svakog sam pomagao, u politiku se nisam mešao, živo sam za svoje krave, svinje i kokoši, star sam, imam lepu kuću. Kud da bežim?" I ta "lepa kuća" stajala ga je glave!
Poslije rata kad je završio gimanziju otac koji je jedini preživio (jednog su mu strica ubili partizani, jednog ustaše , jednog četnici) rekao mu je da bježi iz ove vukojebine u Ameriku. Sve ostalo je curriculum vitae.
Što se tiče što bi meni bilo bolje, Italija ili Jugoslavija/Hrvatska, pa naravno demokratska Italija. Ali to me nebi promijenilo, ja bih bio i tamo ono što sam sada - ponosni hrvatski nacionalista.
[uredio chaps - 18. travnja 2019. u 09:50]