Nekoliko stotina antifašista svoj su skup u Lisinskom povodom proslave okupacije Zagreba i uništenja hrvatske državnosti 8. svibnja nazvali - svečanom akademijom. Razmjeri uništenja većine društvenih i civilizacijskih standarda u današnjoj Hrvatskoj, čije uništavanje izravno potiče državna vlast najbolje se vide upravo u tom nazivu i sadržaju ispod njega.

Na proslavi je bio i nekoć navodno najmlađi partizan, antifašistički borac Nadir Dedić koji se kao 13-godišnji partizan priključio odredu. Otvoreno i ponosno pohvalio se Dedić činjenicom da je počinio ratni zločin. Evo što kaže antifašist:

„Vikali su ajde Dedić naprijed, a tamo jedan švabo s demižonom vina u rukama. Bio je bez kape, i kao da bi se predao. Ja sam ga ubio, da vam kažem otvoreno ja sam ga ubio“.

Čovjek u kamere svjedoči o ubojstvu koje je počinio, o kršenju Ženevske konvencije koja je tada vrijedila, ismijava se Kaznenom zakonu RH u kojem piše da ratni zločini ne zastarijevaju i propagira - zločin, ubijanje. Na skupu koji se zove - akademija. U državi članici EU, demokratskoj i hrvatskoj državi, rijekama krvi plaćenoj kako bi se istrgla iz okova upravo takvih. Činjenica je da je iz godine u godinu sve primjetnije strahovito nasrtanje na sve ljudsko upravo iz tih krugova, da se evo i otvoreno počelo hvaliti zločinima, opravdavati pokolje i povijesno zlo bez usporedbe. Gdje će to stati? Misli li netko da će stati? Misli li jedan jedini Hrvat da Hrvatska i mi kao narod imamo ikakvih izgleda, ako ne uništimo to zlo? Misli li više netko zdrava razuma da je država koja to potiče - hrvatska država? Ako to netko stvarno misli, što onda misli o hrvatskom narodu, ako mu je zločin protiv njega ili zločinstvo uopće ekvivalent!?