Bez obzira je li ili nije osobno smatram da svatko ima pravo otići sa ovog svijeta kada poželi jer kada uopće počneš razmišljati o takvim stvarima znači da se nekaj užasno sjebalo u mozgu. Većina kukavica koji su sjebani to istrpi i idu dalje kroz život u konstantnoj patnji (still there, no balls to do it) a pametni i/li hrabri se maknu ili pitaju nekog drugog da ih makne i uživaju u penziji. Kaj si živio živio si, tvoja odluka.
Super mi je to da si drugi ljudi uzimaju za pravo diktirati kada tko smije umrijeti. Nismo više banda majmuna da po inerciji štitimo svakog člana, nešto smo valjda i evoluirali.
Serem se na sve moraliste koji si uzimaju to pravo. Želim umrijeti, umirem. Boo fucking hoo, it's my fucking life, not yours.
Sebično razmišljanje? Kako će to utjecati na druge? Boli te neka stvar, nisi pitao da se rodiš i sure as hell nisi pitao da ti se dogode grozne stvari. Sometimes you just need to let go.
[uredio Agent Smith - 13. srpnja 2019. u 07:21]