Bez obzira je li ili nije osobno smatram da svatko ima pravo otići sa ovog svijeta kada poželi jer kada uopće počneš razmišljati o takvim stvarima znači da se nekaj užasno sjebalo u mozgu.
kako onda shvatiti tu osobu uračunljivom u tom trenutku ako se 'nekaj užasno sjebalo u mozgu'? kak onda prihvatiti njen zahtjev za eutanazijom? disbalans kemikalija u mozgu zbog čega stvari i probleme ne percipiraš realno, izlječivo ili barem ublaživo psihoterapijom, da ne pričam kako su se ne tako davno duševne bolesti 'lječile' lobotomijom a danas i šizofreničari posve normalno funkcioniraju ako redovito piju ljekove, kakva će se tek medicinska poboljšanja razviti u narednim godinama da ne pričam. evo, znanstvenik sa harvarda je rekao da će za deset godina rak pluća biti obična kronična bolest.
i zašto ova djevojka traži eutanaziju? zato što si u teškoj depresiji bezvoljan i da se ubiješ? onda bi još manje volje i snage imao prolaziti kroz proceduru i ispitivanja za eutanaziranje, vjerujem da su složeni. uz opasnost da djelujem patetično, možda se tu radi o pozivu u pomoć? 
i ako ćemo ubijati depresivce jer se njima u tom trenutku ne živi (radi se o potpuno drugačijoj slici svijeta od tzv. zdravih) gdje onda povući crtu?