A ako imas konkretan primjer tog "umiranja" rado cu ga cuti.

Zločin je zločin, nastao pri stvaranju države ili poslije. Zločinačka država je zločinačka država, i ukoliko je radila zločine na početku svoje egzistencije ili ukoliko ih radi danas. Nije valjda da zločin iz 2010. manje vrijedi od onog iz 1776.

Rasprave o prošlosti, koje se kod nas uglavnom svode na 'ustaše i partizani', često zaista znaju biti banalne i zamarajuće, no osobno ne mislim da su zbog toga nevažne. Baš naprotiv, to je jedna vrlo važna tema, i dok se ona ne razjasni, bojim se kako ćemo se uvijek vrtjeti u krug bez konkretnih zaključaka. U tome ja vidim problem kad su takve rasprave u pitanju, ne zato što je ta tema nevažna, nego zato što se o njoj priča na banalni način i što se ona koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Drugi svjetski rat jedan je od najvažnijih događaja novije povijesti, i svima nama koji smo rođeni u drugoj polovici 20. stoljeća on je na neki način obilježio život. Nije to sam naša stvarnost, i druge države se bave tom temom, no Hrvatska je po tom pitanju specifična jer se njezin narod u Drugom svjetskom ratu borio na obje strane i jer smo nakon njega imali i Domovinski rat koji je temu učinio još kompleksnijom.

Zatvaranje knjige 'ustaše i partizani' i njezino slanje u ropotarnicu povijesti bit će moguće tek kad se konačno donesu konkretni zaključci, kad na površinu ispliva kompletna istina o toj temi, ili kad jednostavno umru sve generacije koje imaju ikakav doticaj s tim. Kaže se kako istinu i povijest pišu pobjednici, tako je bilo i nakon Drugog svjetskog rata kad je napisana „istina“ koja se ne smije preispitivati, iako sve upućuje na to u njoj ima jako puno rupa. Ne kaže se uzalud kako je povijest učiteljica života i kako se kuća gradi od temelja. Mi te temelje nemamo, i zato se ovakve rasprave uporno iznova recikliraju i postaju sinonim za nešto banalno, trivijalno i nevažno, iako se radi o temi koja je izuzetno važna.

Sto se tice NDH, nje cu se odricati i osuditi je istog trena kad crvena ekipa osudi petokraku, Tita i Jugoslaviju. Ni prije ni poslije.

Inace Boro je u pravu u jednoj stvari mada nije on covjek koji o tome treba pametovati jer je dio problema, on je covjek koji se u vozilu JNA u drustvu brkatog zastavnika dokotrljao u Vukovar otprilike u isto vrijeme kad je na Ovcari trajalo strijeljane a na Veleprometu odvajanje, silovanje, likvidacija Hrvata i ostalih neSrba... on je dio one ekipe koja nas desetljecima terorizira mitovima i lazima, od svinjske glave u Kumrovcu do milijuna pobijenih u Jasenovcu ..  da mi smo sjecanje na Vukovar pretvorili u bljutavu zalopojku, paljenje svijeca i mars od bolnice do groblja, gdje se jos bljutaviji politicari na celu sa "drzavotvornom strankom" uslikavaju za sljedece vijesti, dnevnik u sedam i novine. 

Ta ista "drzavotvorna" nije u stanju, jer ne zeli jer koalira sa notornim cetnicima, osuditi i kazniti ubojice i silovatelje, za pocetak. A poslije toga dici Vukovar na noge, pa kad ulicama ne budu setali cetnicki zlikovci, ne budu nosili uniforme hrvatskog mupa, kad grad bude imao ekonomsku perspektivu, mozda nece iseljavati petina grada.

Doci, upaliti svijecu, i otici, nije pijetet gradu heroju. A i mi kao narod mogli bi biti malo normalniji, doci upaliti svijecu pa otici na koncert Nade Topcagic koja je dva dana nakon okupacije grada pjevala cetnicima u Vupiku, koji je to level mazohistickog ludila. 

Mislio sam na konkretna imena. Ima na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni svakakvih likova, no nisam siguran da baš postoji netko tko negira zločine u NDH. Isto tako, ne znam zašto bi se stav o pozdravu ZDS izravno morao dovesti u vezu s negiranjem zločina, no dobro.

Uglavnom, ne vidim potrebu da se čovjek srami zbog toga što je netko drugi učinio ili rekao. To eventualno mogu roditelji za svoje malodobno dijete, ali odrasli ljudi sami odgovaraju za sebe i svoje postupke.

Medutim, da odgovorim na tvoje pitanje postavljeno ranije, nije uopce sporno moze li drzava biti zlocinacka - moze. Jednako kako je HDZ osuden, kako pravna osoba moze biti osudena, tako to moze i drzava.

Medutim, ponovno po mom shvacanju, da bi drzava bila smatrana zlocinackom mora nastati ma zlocinu i zbog zlocina. U suprotnom ces tesko naci drzavu koja nije zlocinacka..

To je komplicirano. Kako državi presuditi da je "zločinačka", tko je tu krivac? U slučaju pojedinaca/stranaka to je jasno, ne znam kako se može osuditi država?

U tim državama koje se proglašavaju "zločinačkim", većina ljudi nije imala veze sa zločinima, živjela je obične živote i radile sve one stvari koje i mi danas radimo. Ako se država proglasi "zločinačkom", jesu li onda i ljudi koji su živjeli u njoj zločinci?

Ne znam, ja sam i dalje stava kako treba izbjegavati konstrukcije poput "zločinačka država", i usmjeriti se na individualnu odgovornost. K tome, proglašavanje neke države "zločinačkom" automatski baca sjenu i donosi negativne konotacije na svaku buduću neovisnost te iste države.

I upće se ne radi tu o pitanju što je bilo prije 80 godina, već se radi o širenju ideje da se pod plaštom jasenovačkih događanja usadi lokalnom srpskom stanovništvu nekakav kod koji o postojanju hrvatske države ne želi niti čuti. Stvar već za psihologe, pitanje psihološkog djelovanja kako su oni uspjeli postići da su ljudi u Kninu prvih dana kolovoza 1995. stvarno vjerovali da Hrvatska nikada neće doći u Knin? Tko im je prodao ležnu nadu? Povjerovali su. A prodali su im priču da će ih se zaštiti od "ponavljanja Jasenovca" ili sličnih priča u tom kontekstu. Netko je morao aktivno djelovati 40 godina da se ojača to vjerovanje da im prijeti opasnost i da ne postoji nikavo drugo rješenje osim njihovog oružanog suprotstavljanja strukturama tada nove vlasti u Hrvatskoj.