bivsa ministrica u vladi premijera Zorana Milanovica :))

pa dobro, ona je danas privatna osoba, nek se oblači kako hoće. Bila je u vladi prije 15 godina...

ma nista, samo mi smijesan outfit

Ako se svrha istraznog zatvora moze ostvariti blazim mjerama (jamstvo, mjere opreza i sl.) onda je sud duzan odrediti te blaze mjere iako opasnost zbog koje je istrazni zatvor odreden (konkretno opasnost od bijega) i dalje postoji.

Vrlo je rijetko i krajnje neubicajeno da se za kaznena djela iz prometa uopce odreduje istrazni zatvor, a kamoli produljuje...

Ok, sta onda imaju istrazivat.
Preticanje po punoj, daleko veca brzina od dopustene, izazvan frontalni sudar s dvije preminule osobe. Dokazi tragovi kocenja i svjedoci u prometu. Posli laganje u bolnici da je izgubila dite u prometnoj, srica pa je vec prije te izjave potpisala da pristaje na lijecnicke testove.

Ja san za odma zatvor, pa nek se zali. Ili ce ka i uvik, mrtvi bit krivi. 

Jedno je kazneni postupak, a drugo istrazni zatvor. Ne znam u kojoj je fazi, je li podignuta optuznica uopce? Prije podizanja optuznice mora biti provedeno vjestacenje, ispitani svjedoci itd. To traje. 

Kazneni postupak ne moze pravomocno biti okoncan u manje od dvije godine. To je optimisticna prognoza, a ne mozes ju drzati u istraznom zatvoru toliko dugo, tako da bi prije ili poslije bila pustena.

Svako daljnje produljenje IZ bi moglo dovesti do povrede prava po Konvenciji jer je sud u Strasbourgu vise puta rekao da nije prihvatljivo istrazni zatvor odredit,a ni produljivat samo zato sto okrivljenik ima strano drzavljanstvo. Opasnost mora biti realna, a ne samo moguca.

Ne ulazim u to koliko je to pravedno prema zrtvama ili ostecenicima, ali je tako i ova peticiji nema nikakvog smisla. Dapace, samo ju njezini odvjetnici mogu iskoristiti kao argument za moguci utjecaj ili pritisak na sud, posebice jer je strana drzavljanka.

Elektronska narukvica i ograničeno kretanje, pa nek se šeće po Dubrovniku + 20km...kontam da ju se ne može dovijeka držati u IZ, ali rizik od bijega je visok, a kad zbriše u Albaniju možeš ju suditi do mile volje.

Nogometaši Argentine trijumf na nedavno završenoj Copi proslavili su, između ostalog, i pjesmom o francuskim reprezentativcima afričkog porijekla. Očekivano, uslijedila je reakcija iz Francuske, spomenuta pjesma proglašena je govorom mržnje i rasizmom, dok se Argentinci, barem onaj dio koji ne vidi ništa sporno u ponašanju svojih nogometaša, brani tezom kako je samo iznio činjenice. I što sad?

Zamislimo sad sljedeću situaciju. Recimo da je Francuska osvojila Europsko prvenstvo i da su njeni igrači taj trijumf proslavili pjesmom u kojoj spominju Argentince koji glume, simuliraju i podlo udaraju bez lopte. Argentince koji su 'ukrali' Svjetsko prvenstvo 1978. godine, koji su imali 'simpatično' suđenje pri osvajanju svih svojih naslova svjetskih prvaka. Recimo da su, kao šlag na tortu, Francuzi u toj pjesmi spominjali prevaranta i narkomana imenom Diego Armando Maradona. Bi li Argentinci i tad rekli kako su Francuzi samo iznijeli činjenice ili bi i njihova reakcija bila jednaka ovoj francuskoj?

Ne želim ništa tvrditi, no prilično je izvjesno kakvoj bi reakcije iz Buenos Airesa svjedočili. Očito je, dakle, kako neke postupke i riječi jednostavno treba izbjegavati, neovisno o tome imaju li uporište u činjenicama. Važna je namjera, a ona u slučaju argentinskih nogometaša sigurno nije bila baš plemenita. Budimo iskreni, nisu oni željeli educirati sve one neupućene i željne znanja o tome gdje su rođeni neki francuski nogometaši, nego su se jednostavno narugali.

Živimo u vremenima koja su obilježena političkom korektnošću, koju osobno ne volim. Ne zato što mislim da je poželjno vrijeđati i omalovažavati druge, dapače, nego zato što je cijeli taj aktivizam otišao toliko daleko, da se danas gotovo svaka riječ ili gesta koja izlazi iz strogo propisanih normi smatra govorom mržnje, homofobijom, rasizmom i tko zna čime više ne. Sve me to već polako umara. Isto tako, ne volim ni današnjeg čovjeka koji se tako lako nađe pogođen i uvrijeđen, koji ne zna pretrpjeti ni kritiku, a pogotovo nekakvu težu riječ ili uvredu. Netko je rekao nešto loše o tebi ili te uvrijedio? Nasmij se i nastavi dalje, ne moraš odmah kukati i dignuti cijeli svijet na noge zbog toga. Budi faca, pokaži da si iznad njega.

Iz svih tih razloga i općenite odbojnosti prema 'napredno-progresivnom' aktivizmu bilo bi mi lako stati na stranu Argentinaca i braniti ih tezom kako su samo iznijeli činjenice, ali u ovom slučaju to ne želim. Argentinski nogomet posljednjih godina bilježi velike uspjehe, puno je razloga za slavlje, i zaista mi je nevjerojatno kako netko u takvim trenucima uopće ima potrebe baviti se porijeklom igrača reprezentacije protiv koje uopće nije igrao, državom udaljenom tisućama kilometara daleko. Nogomet je emocija, a poneseni emocijama ljudi nekad izgovore i nešto što u 'normalnom' stanju ne bi. Sve je to razumljivo i ne treba zbog svake neprimjerene riječi dizati buku, no Argentinci u ovaj put prešli granicu.

Već sam napomenuo u ovom komentaru kako ne volim pretjeranu uvredljivost današnjeg čovjeka i političku korektnost, ali ima i jedna stvar koju ne volim možda još i više. To je licemjerje. Ili dvostruki kriteriji, nazovite to kako hoćete. Ako već ne bi voljeli da netko pjeva imaginarnu pjesmu o njima koju sam spomenuo na početku komentara, Argentinci bi se na isti način trebali i odnositi prema drugima. Prilično jednostavno, zar ne? Što ne želiš da tebi drugi čini, nemoj ni ti činiti njemu…

I na kraju, kad već nabrajam što sve ne volim, evo i četvrte stvari, da zaokružim poker. Ne volim stereotipe i generaliziranje, pa tako ni onaj o, bit ću blag, ne pretjerano pametnim nogometašima. Nažalost, upravo postupcima poput ovog, Argentinci su dali povoda onima koji smatraju kako ovaj stereotip uopće nije stereotip. I kako mnogi nogometaši baš nemaju sreće kad krenu razmišljati.