Moj susjed iz domovine je ratni veteran i logoraš u vojnoj mirovini koja je valja nekih 1000-1500E, poslije rata se oženio (i to Srpkinjom) i krenuo graditi kuću i obitelj.
Kad su krenula djeca on je radio svakakve posliće ne bi li popunio svoje vrijeme i usput dodatno zaradio, ništa mu nije bilo teško. Na kraju se okuražio i napravio malu farmu kako bi imao dovoljno hrane za obitelj + dodatnu zaradu, to mu je i danas glavno zanimanje, žena je domaćica i ima posla preko glave - imaju 10-ero djece.
Ovo pišem jer od njih nikad nisi čuo ni riječi kuknjave - "naštancali" su puno djece ali su se svojski trudili svim stvoriti dobre uvjete za život - ta djeca nikad nisu bila gladna, svi su dobro odgojeni, kad su stariji bili dovoljno veliki pomagali su s malima. Što god im je netko u selu radio oko kuće, nikad im nije naplatio, ali ne zato što su oni tražili nego iz poštovanja prema njihovom trudu.
Sve će se to isplatiti jer je društvo bogatije za 12 sjajnih ljudi.
Koliko vidim ni ova obitelj ne traži milostinju i trudili su se pružiti svima što im je potrebno + plaćati koliko mogu, otac radi i pokušava ih prehraniti, ako dobro odgoje djecu to je dobitak za državu kao što Magico i Basketaš kažu. Trebaju poguranac i ja sam ok da im se da.
