VelKoz je napisao/la:
Živimo u društvu gdje je veći problem izgled nekog loga nego skupo preplaćivanje bolničkih mikroskopa.
Ne pamtim da se toliko stranica raspisalo za Beroša.
Šteta što dio vas samo čeka neki banalan povod kako bi iskazivali svoje ideološke netrepeljivosti prema određenim skupinama/političarima.
Na svu sreću takvi kao vi ste manjina u Zagrebu i u svakoj normalnoj, razvijenoj sredini.
Vidi cijeli citat
Isto tako, mogli bi reći, živimo u društvu u kojem pluralisti i borci za jednaka prava određuju što bi tko trebao govoriti ili o čemu raspravljati. Teza 'zašto se priča o tome, kad ima važnijih tema' jedna je od besmislenijih koje se danas mogu čuti. I od te važne teme, opet postoji važnija. Tom logikom, ni o čemu se ne bi raspravljalo, pa ni o tome Berošu, jer ima većih problema i od njega. U konačnosti, ovo je sportska stranica, a sport sigurno nije najvažnija stvar u životu. Znači da svi mi pričamo o nevažnim stvarima.
Zašto se ne bi pričalo o ovom vizualnom identitetu, čak i da je najbanalnija stvar na svijetu? Možda sam po sebi stvarno nije toliko bitan, ali dosta govori o tome kako se troše proračunska sredstva, a to ipak nije trivijalna stvar.
Druga apsurdna teza koju svakodnevno možemo čuti, je nazivanje ideologije nečim nevažnim, nečime što se treba maknuti u stranu dok se priča o važnim stvarima. Ideologija ne da nije nevažna, nego je jako važna. Pa ideologija je ono što čovjeka čini čovjekom i po čemu se ljudi razlikuju. Svi imamo iste osnovne ljudske potrebe, dok se po ideologiji i svjetonazoru razlikujemo. Sve političke odluke korijene vuku iz ideologije. I vi ste ideološki obojani, i ja također, kao i svatko na ovom forumu. Iz mog iskustva, mogu reći kako su baš oni koji sebe prikazuju neopterećenima ideologijom najviše ideološki obojani. Kad smo već kod njega, gradonačelnik Zagreba je u kampanji govorio ga se neće baviti ideološkim temama, a upravo one dominiraju njegovim mandatom. I nije to problem, ali zašto onda bježati od toga?
I još mi nešto nije jasno. Komentar ste započeli s ismijavanjem ovog društva, a na kraju kažete sva sreća što su 'takvi' u manjini. Malo mi je to kontradiktorno, je li ovo naše društvo onda smiješno ili dobro? I nije li malo oholo sebe proglasiti autoritetom koji je procijeniti što je sreća za društvo, a što ne, što je normalno? I ta manjina što ju spominjete, zaslužuje li i ona poštovanje i svoja prava? Ako ni zbog čega drugog, onda zato što je manjina, a prema njima danas treba biti posebno osjetljiv.
