Iako ima sličnosti, ne bih baš stavljao znak jednakosti između molitelja i Parade ponosa. Molitelji su ipak jedna manja skupina ljudi, koja se okuplja u tišini i ne utječe toliko na život grada, niti imaju neke zahtjeve. Ako se već ide u tom smjeru, prikladnija bi usporedba Parade ponosa bila s Hodom za život.
Ipak, i tu postoji jedna velika razlika, a to je odnos institucija, u ovom slučaju Grada Zagreba. Parada ponosa ima njihovu apsolutnu podršku, pa i logističku, dok Hod za život nema ni približno takav tretman. Potpuno je razumljivo da građanin Tomislav Tomašević ima svoje preferencije i simpatije, ali kao gradonačelnik bi ipak morao imati jednaki tretman za sve. No, čovjek to nikad nije ni skrivao, njegova ideologija je poznata, a građani su ga većinom izabrali, tako da ni to nije previše sporno.
Meni samo nije jasno, što točno zahtijevaju LGBT udruge, što bi oni htjeli. Puno je nelogičnosti u njihovoj priči, koja se nekoliko puta mijenjala. Kad je cijeli taj pokret započinjao, poruka je bila kako ne žele da itko ne ulazi u njihove sobe, da se poštuje njihova različitost. Onda su oni sami počeli stvari iz svojih soba iznositi na ulicu, a s priče o različitosti prešlo se na 'svi smo isti'.
Kad bi se reklo da je sklonost prema istom spolu bolest ili poremećaj, to bi se smatralo uvredom, oni bi odgovorili kako je to njihov izbor. Danas kad im kažeš da neke stvari ne možeš ostvariti zbog svog izbora, kažu kako to nije njihov izbor, da su rođeni takvi. Dakle, je li izbor ili urođeni poremećaj?
Isto tako, uvijek su ismijavali brak kao nešto zaostalo, a sad silom žele da se njihova veza naziva brakom. Uglavnom, ja i dalje ne shvaćam što oni zapravo žele i po kojem pitanju su ugroženi, što im je to zabranjeno?
Naravno, nećemo se praviti da ih se gleda isto, svaka manjinska skupina uvijek nosi određeni teret. Ovdje govorim o institucijama i zakonima. Koja su njihova prava ugrožena? Mogu živjeti s kim hoće, mogu sklapati zajednice, ugovore. Na kraju sve dođe do tog prava na djecu, a to je jedan veliki spin. Pravo na djecu ne postoji, za njih, ali ni za 'običnu' obitelj. Dijete nije ničije pravo, dijete je jedna od mogućnosti koju možeš ostvariti u životu.
Zakon o posvojenju ne spominje LGBT osobe, nego istospolne zajednice, što nije nužno isto. Ne mogu ni dvije sestre ili dvije cimerice, koje su hetero, posvojiti dijete. Ovdje je naglasak na najboljem okruženju za rast djeteta, a ne na sklonostima posvojitelja. Treba razlikovati pojmove 'istospolne zajednice' i LGBT osobe.
Još jednom ponavljam, LGBT osobe sigurno u nekim situacijama doživljaju neugodnosti, no govoriti o nekakvoj ugroženosti i uskraćenim pravima je pretjerano. Ja još nisam čuo niti jedan konkretan primjer te njihove ugroženosti. Štoviše, danas vidimo kako LGBT otvara sva vrata i kako mnoge osobe na osnovu toga dobivaju nešto, što možda ne bi da su hetero. Postoji i pozitivna diskriminacija, pa onda LGBT i prpadnici nekih drugih manjinskih skupina profitiraju od svog statusa.
[uredio Ante - 18. lipnja 2025. u 12:16]