Kad vidim ovo dođe mi slabo. Sad ispada da dijete kad dođe u prvi razred mora sve znati tako da ga nitko ništa ne mora učiti. Ja kad sam došao u prvi razred osnovne škole nisam znao ništa, niti pisati, niti čitati. Jedino sam znao brojat i zbrajat jer sam oduvijek volio kartat belu pa sam to naučio uz kartanje. I normalno da nisam znao ništa jer nisam proveo u kući do odlaska u školu više od sat, dva dnevno, a u vrtić nisam išao. I opet sam uspio završit i osnovnu i srednju i faks i doktorat i nije mi falilo to što nisam imao pojma o ničemu sa 6 godina.

Sad isto, imam malu od malo više od godine dana i nit ju ne planiram vodit u vrtić jer kad vidim kako se to u vrtiću radi dođe mi slabo, a imam mogućnost da mi dijete bude doma. Mala u 14 mjeseci nije valjda pogledala sveukupno tv 5 sati, a i to sam puno rekao. Od početka smo ju vodili van i sad ujutro kad se probudi i kad ju nahranimo sama ode po cipele koje su joj za po vani i donese ih i sugerira da hoće ići van. Valjda 80% vremena provede vani i ne namjeravam ju sad počet zatvarat po kući da bi sa 4-5 godina počela učiti sve ove nebuloze koje kao ne znaju prije polaska u prvi razred. Ima dovoljno 8-12 razreda osnovne i srednje škole da nauči sve što će joj biti potrebno za život, a nek ovih prvih 6-7 godina provede u bezbrižnom igranju i uživanju.

A doktori su isto specifične biljke. A i ljudi često ne znaju filtrirati nikakve informacije. Meni je uvijek fascinantno koliko se moji frendovi koji imaju nešto veću djecu znaju zgražati kad kažem kako mi postupamo s njom i kako ju hranimo i opčenito odgajamo. Znači mala nikad u životu nije pojela kupovnu hranu osim formule. Nikakve kašice, dodatke, sve smo joj supruga i ja sami doma radili i miksali i hranili ju s tim. Sad doslovno nema stvari koju ne voli jest, od svog povrće, voća pa do mesa. Slatkiše naravno nije ni pogledala i onda mi krenu svi prigovarat zašto joj nedamo da jede slatkiše. Doslovno mi nekad dođe da se zapitam jesu ljudi toliko zatupljeni ili su samo lijeni i izaberu liniju manjeg otpora i dozvole sve svojoj djeci jer će tako biti mir, a oni mogu sjest pred mobitel ili tv.

Ovo je krivo da ne može biti više krivo. Niti se to očekivalo od nas u naše vrijeme kada smo išli u školu (25-30 godina) niti se očekuje od klinaca danas. Program se je mijenjao s dolaskom škole za život, ali bi rekao nagore.

Naime, ne znam koliko se sjećaš, ali mi smo kao klinci u prvom polugodištu prvog razreda učili tiskana, a u drugom polugodištu prvog razreda pisana slova. Sada, upravo zbog loše grafomotorike kod djece koja više ne razvijaju istu rezanjem, crtanjem, slikanjem i sličnim vježbama u najranijoj dobi ne mogu savladati pisana slova te se tijekom čitavog prvog razreda sada uče tiskana slova, a tijekom drugog razreda pisana slova. Pa me onda molim te reci jel se u konačnici po tom primjeru očekuje više ili manje od djece dolaskom u školu? 

Isto tako tijekom perioda u kojem smo mi napustili školu i evo godine gospodnje 2025. godine donešena je hrpetina pravilnika, protokola, zakona kojima se olakšava djeci na sto i jedan način. Najbanalniji primjer su provjere koje su tijekom našeg školovanja bile nenajavljene, često nisi imao pojma kad te čeka provjera i morao si stalno biti spreman. Do prije 2 godine ti si morao za čitavu godinu odmah na početku školske godine najaviti njima kada će se pisati koja pisana provjera znanja, uopće ne uzimajući različite okolnosti nastave i nastavnog procesa, i strogo se držati toga jer te u protivnom roditelji mogu tužakati od stručne službe, ravnatelja, ministarstva etc i u svakom od tih slučaja si ti kao učitelj bio kriv.

Dodatni problem je ova masovna pojava različitih rješenja kojima se klincima koji su nešto lošiji (znači, nisu 5.0 nego recimo 4.7) na svu silu i pod svim mogućim pritiscima, najčešće od neobjektivnih roditelja, dodjeljuju kojekakvi papiri kojima se "dokazuje" njihova bolest, nedostatci itd itd na temelju kojih njihovi vrli roditelji onda dobiju individualizaciju djeteta u pristupu učenju. Ali onda to ispada nešto sasvim deseto u očima roditelja - mahom ti roditelji smatraju kako se njihovoj djeci treba podilaziti jer oni eto imaju "papir" kojeg ti može prijatelj doktor napisati i kao takav je valjan i onda se apsolutno svaka ocjena preispituje, prijeti se inspekcijom i slično. I kvaliteta posla, motivacije i odnosa učitelja prema djeci pada upravo zbog takvih koji neprestano teroriziraju škole. A koliko je takvih ne želite ni znati...

Uglavnom, poanta svega je da su prosječna djeca usprkos svoj sili informacija kojom su bombardirani (a uglavnom su to informacije koje primaju 5-10 sekundi zahvaljujući vrlim društvenim mrežama) lošija nego što su bila u ranijim razdobljima. A radne i životne navike su još i gore od toga.

Ovo je krivo da ne može biti više krivo. Niti se to očekivalo od nas u naše vrijeme kada smo išli u školu (25-30 godina) niti se očekuje od klinaca danas. Program se je mijenjao s dolaskom škole za život, ali bi rekao nagore.

Naime, ne znam koliko se sjećaš, ali mi smo kao klinci u prvom polugodištu prvog razreda učili tiskana, a u drugom polugodištu prvog razreda pisana slova. Sada, upravo zbog loše grafomotorike kod djece koja više ne razvijaju istu rezanjem, crtanjem, slikanjem i sličnim vježbama u najranijoj dobi ne mogu savladati pisana slova te se tijekom čitavog prvog razreda sada uče tiskana slova, a tijekom drugog razreda pisana slova. Pa me onda molim te reci jel se u konačnici po tom primjeru očekuje više ili manje od djece dolaskom u školu? 

Isto tako tijekom perioda u kojem smo mi napustili školu i evo godine gospodnje 2025. godine donešena je hrpetina pravilnika, protokola, zakona kojima se olakšava djeci na sto i jedan način. Najbanalniji primjer su provjere koje su tijekom našeg školovanja bile nenajavljene, često nisi imao pojma kad te čeka provjera i morao si stalno biti spreman. Do prije 2 godine ti si morao za čitavu godinu odmah na početku školske godine najaviti njima kada će se pisati koja pisana provjera znanja, uopće ne uzimajući različite okolnosti nastave i nastavnog procesa, i strogo se držati toga jer te u protivnom roditelji mogu tužakati od stručne službe, ravnatelja, ministarstva etc i u svakom od tih slučaja si ti kao učitelj bio kriv.

Dodatni problem je ova masovna pojava različitih rješenja kojima se klincima koji su nešto lošiji (znači, nisu 5.0 nego recimo 4.7) na svu silu i pod svim mogućim pritiscima, najčešće od neobjektivnih roditelja, dodjeljuju kojekakvi papiri kojima se "dokazuje" njihova bolest, nedostatci itd itd na temelju kojih njihovi vrli roditelji onda dobiju individualizaciju djeteta u pristupu učenju. Ali onda to ispada nešto sasvim deseto u očima roditelja - mahom ti roditelji smatraju kako se njihovoj djeci treba podilaziti jer oni eto imaju "papir" kojeg ti može prijatelj doktor napisati i kao takav je valjan i onda se apsolutno svaka ocjena preispituje, prijeti se inspekcijom i slično. I kvaliteta posla, motivacije i odnosa učitelja prema djeci pada upravo zbog takvih koji neprestano teroriziraju škole. A koliko je takvih ne želite ni znati...

Uglavnom, poanta svega je da su prosječna djeca usprkos svoj sili informacija kojom su bombardirani (a uglavnom su to informacije koje primaju 5-10 sekundi zahvaljujući vrlim društvenim mrežama) lošija nego što su bila u ranijim razdobljima. A radne i životne navike su još i gore od toga.

Ima li oni podsjetnik,zvonce kad se vratite na ustaše i partizane,jebala vas škola...