Mozes ti "naucit" i poeziju pisat, kao i roman, ali osjeti se kad je nesta napisano "obrtnicki" i ispravno, po pravilkma struke, al je suplje, bez supstance.
A i medju vrhunskim knjizevnicima i poetama ima nivoa. Imas Thomasa Manna koji ima savrsen flow kod nariranja i uvid u dubinu kod banalnh stbari, ali imas i Kertesza koji ima takve asocijacije da ni ne kuzis kad prelazi iz naracije u subjektivno, ali imas i Gunther Grassa kod kojeg skuzis da je stvarno bitna i duzina recenica i da bira potpuno svjesno kad ide staccato kratkih recenica, a kad krlezijanska recenica od 20 redaka, ali imas i...
Hocu rec, puno toga se moze naucit i primijenit, ali imas jako dobre romane, a imas i umjetnost. Kao i glaubu, poeziju ili slikarstvo.