Imam 10-ak + osoba u školstvu u užoj, široj obitelji + kumstva. Kao i svaka grana ima pozitivnih i negativnih osobina, po meni je velik problem što se promijenila kultura odgoja, ali i samih nastavnika. Izgubila se ona klasika i stara garda, možda su zadnje generacije sada pred mirovinom za koje bi to mogao tvrditi. To ne znači da nema dobrih i kvalitetnih mladih nastavnika, da pače..
Što se samog rada tiče, može biti problem u startu iako se pripreme "dilaju" po grupama, na internetu i nije problem. Kada odradiš godinu, kasnije uz male promjene sve vrtiš po starom, nemaš šta tu puno i većina radi po špranci. Dobiješ i testove od nakladnika + pripreme koje više nisu obvezne.
Ova usavršavanja su većini slobodan dan rijetko tko ide baš poslije nastave+ plaćeni putni troškovi, za izlete se dobije dnevnice + besplatno putovanje, maturalci također, erazmusi ..
Rad u školi prvenstveno ovisi o samoj školi i ravnatelju te sredini u kojoj predaješ. Kolektivi su toksični, realno tamo gdje je puno žena je više manje tako koliko god to bilo mrsko za čuti. Dosta ogovaranja, tračeva, podmetanja nogu...Kad si učenik misliš da se čitav rad nastavnika vrti oko nastave i "nas" učenik, iz ove perspektive kasnije vidiš da je to samo jedan dio, ostatak je odnos prema kolegama, ravnatelju, stručnoj službi, roditeljima itd.
Realno, najgore je biti razrednik pogotovo ako je škola loša. Rad ako si razrednik i ako nisi su nebo i zemlja.
Savjetnici, viši savjetnici, mentori su često ljudi koji su kritični sa znanjem, skupljaš bodove na temelju aktivnosti i onda ako si umrežen možeš proći za istog i da si glup kao stup...
Ukratko po meni su tri najveće mane školstva u današnje doba ove ako baš radiš u sredini koja baš nije korektna i toksična. Prvo što ti danas svaka taraba od klinca može navući inspekciju i nadzor kada se prati tvoj rad. Roditelji imaju jako velike ovlasti, a opet ima jako puno nastavnika koji su baš pokvareni i iživljavaju se na djeci, neki se preko djece osvećuju roditeljima koje znadu privatno itd.
Što se tiče ovih predmeta matematika, fizika, kemija, a i jezicima ide...ako su i malo poduzetni mogu na temelju instrukcija zaraditi pola plaće samo tako. Pred 10-ak godina je kod nas jako dobra profesorica iz matematike u Gimnaziji imala sat 80 kn i bila je bukirana. Satnica isto ovisi o predmetu, stažu, koliko predaješ predmeta itd. Nije svakome norma ista, pola odrađuješ u školi dok su kao pola pripreme doma. Tko si je dobar sa satničarom može si složiti idealan raspored da imaš slobodno kada ti treba bez rupa...Netko nadrlja, pa imaš rupe između satova što ti produlji boravak u školi.
Školstvo je jako veliko i kompleksno, kao i zdravstvo. Tu je 100 000+ zaposlenih, ali 80% posla ovisi gdje radiš, tko ti je ravnatelj, kakvi su ti kolege, učenici i sredina...
Raditi u nekoj područnoj školi gdje imaš nekoliko učenika do 10-ak, nemaš ravnatelja nad glavom, kad ti je par bolesno ne moraš u školu ni doći, imaš kuhinju, toplo ti je, dobru plaću, radno vrijeme i godišnje uz sigurnu plaću + sa sela više manje skromne i ok roditelje. To je dobitak na lotu od posla.
Raditi u nekoj obrtničkoj gdje te ne poštuju, rade cirkuse, negdje gdje ti zovu inspekcije, kolektiv te ubija u mozak sa tračevima, podmetanjima ili te ravnatelj tlači je psihološko ubijanje u pojam polaganim tempom.
Znam mag. farmacije, pmf-ovce, dr-ove, med. sestre, inženjere koji su pobjegli u školstvo sa svojih zanimanja kako privatnog tako i državnog sektora jer im je školstvo daleko bolje...Opet znam neke koji su otišli na građevinu, promijenili posao i nebi se vratili u školu. Sve je opet induvidualno...