Ciferšlus je napisao/la:
Vukmanovic, Colakovic, Slobodan Princip Seljo i Slavisa Vajner Cica imali su zadatak od strane partije da mobiliziraju ustanak u Bosni koja je smatrana krucijalnom za masovnost ustanka ubog polozaja, zemljopisnih karakteristika (brdovito, sumotivo, idealno za gerilsko ratovanje) i sentimenta srpskog seljaka prema hrvatskoj drzavi u bilo kakvom obliku.
Tito je govorio da sa nekim ustanak mora podici, i da se prevrtljivost Srba moze tolerirati ako se pravilno iskoriste i educiraju. Ovi politicki komesari su imali zadatak ici kroz Bosnu i politickim radom "educirati" seljake o komunistickom manifestu, svjetskoj revoluciji itd, i naravno nije nikakva tajna da su partizani i cetnici dobar dio 41 ratovali zajedno i u koaliciji. Vukmanovic, Colakovic i Princip su u rujnu 41 potpisali i sporazum sa cetnicima Jezdimira Dangica zapovjednikom svih Mihailovicevih cetnika u istocnoj Bosni.
Sukob Dangica i partizana je nastao zbog toga sto je Dangic zagovarao rat iskljucivo protiv hrvatske drzave, Hrvata i "turaka" a po zapovjedi Mihailovica prema Nijemcima se postavljao "neutralno", dok su partizani zahtjevali od cetnika da sudjeluju i u ratu protiv okupatora. Kasnije je partija peglala tu suradnju i sporazume sa cetnicima, nakon sto se obracunala sa njima kao jasnim ideoloskim i politickim neprijateljima komunisticke drzave.
Dakle dobar dio kasnijih partizana u pocetku rata je nosio kokardu, Colakovic i Tempo su o tome pisali u svojim memoarima (Vajner i Seljo nisu mogli jer su upokojeni tijekom rata) imali su i svojevrsno mimoilazenje u razmisljanju, Tempo kao crnogorski partizan nije bio rad ratovati u istim redovima sa ljudima koji zele kralja i slijede velikosrpsku politiku tj. nije vjerovao takvim ljudima dok je Colakovic poznat po tome da je mislio kako je dovoljno odrzati dva tri politicka sata i kokarda ce srpskom seljaku izaci iz dzepa. Tek kasnije dolazi do otvorenih sukoba cetnickih i partizanskih postrojbi u Bosni, 41 godine oni su bili saveznici. A partizanski odredi u Bosni, naveo sam neke od njih koji su bili i najpoznatiji dakle Romanijski kojeg je vodio Vajner (ta njega su njegovi "partizani" i ubili na Pjenovcu kod Han Pijeska sto je partija kasnije usminkala da je pao u zamku pa se samoubio. Izdali ga njegovi "partizani" iz romanijskog odreda) Bircanski iz Sekovica, Majevicki odred, Trebavski itd.
Uostalom velikosrpski sentiment je u redovima Partije isao i do samog vrha, Titov prvi policajac i sef zloglasne OZNE je bio notorni velikosrbin Rankovic. Poznato je zasto je uklonjen, kakvu je sahranu imao u BG i da je medju srpskim komunistima smatran kao stvarni lider. Na kraju krajeva, tko je podigao "ustanak" 91 ako ne srpski komunisti, Socijalisticka partija i Milosevic kao vojnik partije. Niti su u Liku, Kordun, Banovinu, Bosnu dosli neki vanzemaljci pa ustali na oruzje vec su redove srpskih armija i vojski 1990ih godina popunjavali sinovi istih tih ustanika iz 41 godine. Povijest je uciteljica zivota i samo treba citati.
Vidi cijeli citat
Do jeseni 41. Partizani i Cetnici su bili zajedno...raskid je definitivan posle pada "Uzicke republike". Od tada su, neprijatelji.
Na pocetku rata, pogotovo u Bosni i Lici/Baniji su ljudi bili "neopredeljeni" ili su cesto menjali strane (Part ili Č). Nije bas da su Partizani nosili kokardu,ali desavalo se da se protiv Nemaca zajedno bore i kokarda i petokraka.
Tako je i oslobodjen i Sabac i Krupanj i na kraju Uzice (napad na Kraljevo nije uspeo)..zajednicki. Bila su i 2 razgovora Draze i Tita tada, nespesna.
Tako je buknuo i ustanak u CG.
I to je ono sto su nas lagali dok smo.kao klinci ucili istoriju.
Doduse u poslednjih 30ak.godina je 10x veca revizija istorije nego 45te :-)
Kraj 41. je definiticno pokazao ko je na kojoj strani.
Teza da su Partizani/komunisti bili "prosrpski" najblaze receno - ne stoji. Btw. Isto to u Srbiji, srpski nacoši prebacivaju Titu/komunistima, ali vezano za navodnu "prohrvatsku" politiku
Mozda prebaciti na temu WWII
Ja sam protiv svakog nacionalizma,jer je nacionalizam najnizi oblik drustvene svesti - Koca Popovic