bukovcan je napisao/la:
simon je u pravu, nigdje neces upoznati i druziti se sa tako velikim brojem zanimljivih osoba kao sto ces u vojsci. meni sluzenje vojnog roka (davne 1998.

) predstavlja jedno ogromno iskustvo koje je jako tesko objasniti nekome koji nije sluzio vojsku.druzenje,zezancije ali i veliki napori i ocaj, to ces jako tesko dozivjeti u tako velikoj dozi kao sto ces za vrijeme vojnog roka.jesam proklinjao taj hebeni kukuzovac nad sinjom, ali nakon temeljne sam odradio mars od 25 km bez ikakvih problema, danas placas silnu lovu da te neko vrati u takvu tjelesnu formu

glupa mi je argumentacije "to je gubljenje vremena itd"...ma daj,kao da neki 19-godisnjak ima svoj isplanirani zivotni plan...koliko samo vremena gubis tijekom faksa...
Vidi cijeli citat
mi smo marsirali ured ljeta, jebenih +50 na istarskom suncu, pod punom opremom... kad smo dosli na pola puta, nas narednik je sklopio okladu da cemo zadnjih 10 kilometara preci za 45 minuta, trcali smo ko ludi, ljudi su padali po cesti... nadam se da tip sad negdje trune u Udbini... tko nije mogao, njemu zastitna maska na glavu i trci pod maskom (to je pak poseban dozivljaj)... kad smo konacno doli do vojarne, suze radosnice su nam izbile svima na oci... sljedecih dana pol satnije je bilo na postedama zbog zuljeva, krvarenja na nogama, umora itd. itd.... meni nije bilo nista

i ponosan sam poslao SMS u ZG: "ovaj HV je qurac od ofce, sutra preskacem ogradu i prijavljujem se u Legiju stranaca!"

najgore je bilo na taboru, bili smo negdje oko Pazina, neki bivsi tenkovski poligon, tog mjesta valjda nema ni na karti... sest dana je padala kisa, svuda blato, smrad, vlaga i samo kisa i blato, kisa i blato... ne mozes izac van iz satora, jer si odmah mokar do koze, a po PS-u smo morali izac bar desetak puta dnevno, na razna postrojavanja i prebrojavanja, jer je ekipa bjezala u obliznje selo, krast jaja i kupovat vino

... ono, evolucija: prvi dan ukrades jaje i onda ne znas sto bi s njim sirovim... drugi dan odes u selo i kupis za 100 kuna tavu od seljaka... pa idioti ostave jaja da se predugo peku, pa se pocne dimit, pa neko od glavesina pomisli da su Srbi napali tabor i podigne opcu uzbunu, pa stojis na kisi tri sata dok se nadje zrtveno janje, pa malo trcis u sumi, pa atomski zdesna 20 puta i ti se pitas peku li koprive i kad pada kisa... kad padnes u grm, skuzis da is super prosao jer naletis na neke gljive i tebi sve drago, jer i one bi se dale pojest... drugi dan vise nisam imao nista suho, pa sam oblacio ono sto sam odokativnom metodom procijenio kao najmanje mokro... na kraju otupis i boli te ona stvar za sve, najvaznije ti je da na pokeru osvojis onaj rambo-keks s kojim se moze potpalit vatra

... za mesni narezak smo davali po 30-40 kuna... al zajebancija do jaja

... bolje od bilo kakvog gostovanja

...tih dvoje-troje ljudi s kojima sam i danas skoro u svakodnevnom kontaktu ne bih mijenjao ni za sto na svijetu: znam da bi u bilo kakvom sranju oni stali iza mene i ja bih stao iza njih...
a drkalo se sve u 16... niđe vise pornjave i casopisa nego u vojsci, Hugh Hefner je bio mala beba za nas, u vojsci totalno hormoni podivljaju... xebote, skocili bismo na svako zensko u krugu 50 kilometara... kad smo nakon tri tjedna imali prisegu i kad smo po prvi put vidjeli civile nakon dvajst dana, podivljali smo... u svakoj zeni smo nasli nesto, svaka je bila lijepa na neki nacin, nema veze, od 12 do 60 godina...
al to je sve naravno qurac za JNA... ipak su se oni furali na ozbiljnu vojsku i ozbiljno su se spremali za rat cijelih 50 godina... da bi na kraju, valjda prepripremljeni, sve ratove izgubili

[uredio simon - 06. ožujka 2007. u 19:29]