Kralju, počivao u miru....

dino R.I.P

yebem ti život...

Imao sam čast da sedim s njim par minuta kada je gostovao u klubu "Sterija" pre par godina.
Danas mi je bio baš prijatan dan i nije mi trebala ovakva vest...

Neka mu je laka crna zemlja... Nemam reči...

RIP

strasna vijest

RIP

u zagrebu u 45. godini preminuo jedan od naših najvećih glazbenika

Tišina u Kineskom zidu: Sad te više nima, Dino naš...

U još nerazjašnjenim okolnostima, u nedjelju je oko podneva u svojem zagrebačkom stanu, navodno od posljedica gušenja, preminuo Dino Dvornik, 45-godišnji tata funka u Hrvata. Pronašla ga je već hladnog supruga Danijela, koja ga je pokušala vratiti u život umjetnim disanjem.

Žena koja je s njim dijelila dobro i zlo i u braku i rodila njihovu danas 18-godišnju kćer Ellu, ovaj mu put nije uspjela pomoći. A probudila se dva sata prije njega i, kao i svaki put, tiho se “vrtjela” po kući pazeći da ga ne probudi. Oko podneva, samo mu je htjela reći da će nakratko skoknuti van. Nažalost, Dino je zauvijek zaspao...

< ="http://www.youtube.com/v/PTjJpwqUKd8&hl=en&fs=1" ="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344"> Amaterska snimka jednog od Dinovih posljednjih nastupa, 22. srpanj 2008.

Sin čuvenoga glumca Borisa Dvornika, koji nas je također napustio prije pola godine, rođen je u kolovozu 1964. Premda je kao dijete obilazio filmske setove i s bratom Deanom glumio u “Našem malom mistu”, Dino se zarana inficirao glazbom, pa je jedno vrijeme pohađao i glazbenu školu.

Osamdesetih su braća Dvornik osnovali grupu “Kineski zid” – Dino je imao 17 godina, a već tada je osjećao ritam u duši i srcu kao da se rodio u srcu Afrike. Uostalom, i sam je obožavao tamnopute glazbenike poput Jamesa Browna. Band je pod istoimenim nazivom za diskografsku kuću “Suzy” snimio ploču koja nije postigla značajniji uspjeh, ali je zaslužila epitet povijesne, prve funky ploče u Hrvata, koju glazbeni sladokusci i danas čuvaju na posebnome mjestu u svojim kućnim fonotekama.

“Kineski zid” brzo se raspao zbog bratskih nesuglasica, a Dino je uporno krenuo dalje sam, boreći se s nerazumijevanjem diskografa. Koncem 80-ih tako je “upao” u studio Nenada Vilovića, s kojim je poslije snimio himnu rodnome gradu “Ništa kontra Splita”. 

< ="http://www.youtube.com/v/UfJ7nOnxYCo&hl=en&fs=1" ="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344">

U Vilovićevu studiju nastala su njegova prva remek-djela u suradnji s ostalim pripadnicima “splitskog đira” – Gibonnijem, Goranom Kraljem i Draganom Lukićem. Zanimljivo je da se Gibonni, koji je tada bio vođa “Osmog putnika”, isprva nije htio potpisivati ispod tekstova koji su poslije postali megahitovi, opravdavajući se da to nije njegov “đir”. Ipak, istina je kad-tad morala izići na vidjelo.

Revolucionarni zaokret na domaćoj sceni, prevođen “Che Guevarom” hrvatske glazbe, nastavio se Dinovim zapaženim debitantskim nastupom na “Zagreb festu”, nakon kojega su i diskografi bili prisiljeni “zagristi”. Otvorila su mu se vrata tadašnjeg “Jugotona”, a današnjeg “Croatia Recordsa” pod čijom je etiketom 1989. objavio album “Zašto praviš slona od mene” i prodao ga u impresivnih 750 tisuća primjeraka.

Na diskopodijima se, inače do tada isključivo rezerviranima za inozemnu produkciju, zahvaljujući Dinu počelo plesati uz domaću glazbu. “Enfant terrible” hrvatske glazbe snimio je uoči rata drugi album, “Kreativni nered”, postao otac Elle, te 1992. objavio i “Prirodu i društvo”. 

< ="http://www.youtube.com/v/T0Yo7Vm5n7c&hl=en&fs=1" ="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344">

No, pritisak je bio prevelik... Emotivni Dino podlegao mu je opako zaronivši u svijet teških droga. Pa ipak, tih se ratnih godina - sam, na dnu, zaboravljen i ostavljen od kolega i medija - uspio izdići singlom “Afrika” koji je u eri dancea u Hrvatskoj opet nametnuo nove standarde, te 1996. na Porinu bio proglašen hitom godine. “Afrika” je ujedno bila prvi hrvatski videospot koji se emitirao na MTV-u.

Godinu dana poslije Dino je bio spreman za autobiografski album “Enfant Terrible”, a 1998. godine objavio je, opet nagrađen Porinom, kompilacijski album “Vidi ove pisme”. Potom je uslijedio pad – kritičari su na nož dočekali njegov album “Big Mamma”, a ništa bolje nije prošao ni “Svicky”.

< ="http://www.youtube.com/v/LE7clHbpUrw&hl=en&fs=1" ="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344">

Dino se okrenuo klupskoj glazbi, zaronivši u svoj svijet i uzak krug ljudi. Profilirao se u DJ-a i MC-a, odrađivao solo gostovanja po klubovima, ali ipak nije imao mira. Golicao ga je povratak, neizmjerno veselio rad u studiju i ispitivanje vlastitih mogućnosti. Neposredno prije smrti završio je dugo najavljivani album “Pandorina kutija”, čiji izlazak, nažalost, nije dočekao.

mirela goreta

Split: tišina u Kineskom zidu Tužna vijest o gubitku sina zatekla je Dianu Dvornik u društvu Gordane Lesić, predsjednice Glazbene mladeži grada Splita. - Svi smo u šoku. Čekamo Deana da dođe, nijemi smo... - kratko nam je kazala Lesić, dodavši kako gospođa Diana nije u stanju razgovarati. Gluha tišina vladala je i Kineskim zidom, gdje živi obitelj Dvornikovih. Malobrojni susjedi koje smo zatekli i omeli u popodnevnom odmoru nedjeljom nisu bili voljni razgovarati. Kako i bi, kad je svih zatekla vijest o Dinovu odlasku, samo nekoliko mjeseci nakon Borisove smrti. Ostavili smo ih u miru, osvrnuvši se tek na ulaz Plančićeve 2 na čijemu zidu stoji grafit “Boris živi vječno”. I Dino također, pomislili smo. merien ilić

Zagreb: Opsadno stanje pred domom Dvornikovih

Pred stanom obitelji Dvornik u zagrebačkom naselju Oranice u nedjelju se okupio velik broj novinara. Danijela Dvornik odbila je davati izjave poručivši preko policijskog djelatnika kako moli za razumijevanje.

Policijski očevid završen je oko 16.30 sati, a tijelo preminulog potom je prevezeno u Zavod za sudsku medicinu, gdje će obdukcijom biti utvrđen točan uzrok smrti.

- Posljednji put viđen je u jutarnjim satima kako spava. Supruga ga je oko 13 sati pronašla mrtvog. Očevidom nisu utvrđeni tragovi koji bi ukazivali na nasilnu smrt - kazao je Robert Šember, djelatnik ekipe za očevid.

Tijekom dana obitelj Dvornik posjetili su brojni prijatelji koji im pružaju podršku u teškim trenucima. Uz Ellu i Danijelu Dvornik u nedjelju su bili Alka Vuica, Nebojša Taraba, Željko Banović, Ivica Vidović, Rajko Dujmić sa suprugom, Joško Lokas i brojni drugi.

- Nevjerojatno je da je umro u istoj godini kada i njegov otac. Sjela sam u auto i sve radio-postaje puštaju Dinove pjesme. Žalosno je da čovjek mora umrijeti da bi radio-postaje počele puštati njegovu muziku - kazala je u suzama Alka Vuica.

Otiša je meštar, pridobar meštar... Hvala ti, Dino!

Kada ti pero postane neprijatelj, tada znaš da ne možeš napisati što bi htio, morao, što želiš reći... Takav je i ovaj trenutak u kojemu se treba pošteno i dostojanstveno oprostiti od najvećeg. Dina Dvornika.

A, kako? Kada je bio jedinstven, nimalo „umjetan“, drukčiji od drugih u najboljem smislu te riječi. Nije se trudio, „samo“ je bio takav...

Čovjek koji se bavio glazbom jer je bio glazbenik koji je razumijevao glazbu, jer je glazbeno hodao, govorio, mislio, jer je stvarao istinsku glazbu... Njegova biografija, ništa manje impresivna od njegove pojave – skromno i nimalo pompozno hrvatskoj glazbenoj sceni ostavio je zvuk koji bi uvijek imao predznak „uvozno“ da se nije nesebično odlučio na korak „dati najbolje od sebe“... Pa, i onda kada ga nisu hvalili, kada svaka pjesma nije bila „Afrika“ – bio je najbolji.

Jer, konkurenciju nije imao. Čak ni dostojnog sljedbenika. A kada u dvije prethodne rečenice stane opis nečijega rada, tada čitaj: riječ je o izuzetku, geniju koji je valjda najmanje svjestan da je genije, riječ je o pojedincu koji se ne gubi u masi, on se izdiže iznad nje...
Dinovu glazbenu biografiju sada je, po ovom skromnom sudu, nekako uvredljivo pisati, on ju je pisao sasvim drukčijom nego što onako „suha“, na papiru ostaje...

Sada ga cijela nacija u nevjerici prati, promatra dan koji je na izmaku, promatra njega kako odlazi, slikovito lice umjetnika s dječačkim osmijehom, naivnim pogledavanjem oko sebe koji to što vidi – vidi onako razigrano kako je glazbeno bilježio... Zato smo ga valjda svi voljeli, i zato valjda znamo da ovo nije posthumna šablona na koju se ne izvlače sva pera, uključujući ovo, što o njemu danas pišu...

Najteže se oprostiti od ljudi s kojima se „ne usudimo“ opraštati, jer nijedno zbogom nije dovoljno dobro, nijedno nije dovoljno emotivno – barem ne onoliko koliko bi trebalo biti... Život Dina Dvornika „poznavali“ smo još od Maloga Mista, a kada nekoga znamo od malih nogu i gledamo kako odrasta ka „velikim koracima“ volimo ga i kada griješi... Kada je Dino padao, bilo je to zbog onog gore opisanog dječaka. Znao se dići i uzdići iznad agonije od koje se nije nimalo licemjerno skrivao, a od koje je uvijek nastojao izvući najbolju pouku i iz nje dati najbolju poruku...

Danas, kada prolazi dan koji je rasplakao mnoge, ostaje „u zraku“ ona činjenica koju ne možemo drukčije opisati nego onako kako je opisana i onoga dana kada je preminuo prvi Meštar, njegov Pape, Boris – činjenica i dojam da i dalje ostaje, odnosno, da ostaju tu...
Dino je radio glazbu koja je bila drukčija, koja je teža od svih balada koje se „prikrivaju“ emocijama. Bio je jedinstveni funk car koji je od luckastih tekstova izvukao najbolje – emociju koja se zove radost. Od svih onih glazbenih uradaka koji „diraju“, boljega od onoga koji „goni“ na ples – jednostavno nema.

Dino je tako dobro i tako jednostavno znao kako se izmigoljiti jednoličnom zvuku, bio je tako drukčiji u svemu što je radio, i radio je to bolje nego itko. Ka pravi Meštar. Zanat se prenosi kada nije težak, njegovoga se nitko nije „laćao“. Zanat se usvaja kada se ima što naučiti, Dino se s osnovama glazbe koju je slijepo volio i poznavao jednostavno rodio. Ostalo mu je „dolazilo“, to tako ide... Ne prepisuješ, ne imitiraš. Jednostavno jesi.

Hvala ti za „Afriku“, „Slona“, „Ti si mi u mislima“, za sve što si ikada napisao – hipnotizirani naš Dino. Jer, kada te toliko ljudi koji su za tebe čuli usvaja i prisvaja, i tamo Gore znaš da si bio faca! Tamo Gore čeka te tvoj Pape, a mi, tu gdje jesmo, po onoj staroj šabloni – tek sada ćemo znati cijeniti ono što smo izgubili... Ili ipak nismo? Dino, kralj dobre glazbe i dobre šale – opet nas je „digao“ – otišao je, al je ostavio previše toga da bismo ga zaboravili... HVALA