Umro Dragutin Tadijanović!

basho

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 01.11.2005.
Poruka: 36.827

28. lipnja 2007. u 09:15

Bard hrvatskoga pjesništva, akademik Dragutin Tadijanović umro je sinoć u 102. godini u Domu za stare i nemoćne osobe 'Park' na zagrebačkoj Pešćenici, u kojem je živio od prošle godine, potvrđeno je jutros u tom Domu.

Tadijanović je rođen u Rastušju kraj Slavonskog Broda 4. studenoga 1905. U Zagrebu je počeo studirati šumarstvo, a onda je prešao na studij književnosti i filozofije te je diplomirao 1937.

Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika od 1964. do 1965. Uredio je brojna kritička i druga izdanja, djela hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća, preveo više pjesama stranih pjesnika te sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na 20-ak jezika.

Prvu pjesmu 'Tužna jesen' objavio je 1922. Za života je objavio više od 500 pjesama u 20-ak zbirki te priredio nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela.

Nazvan 'živim klasikom hrvatskog pjesništva' i 'pjesnikom-institucijom' Tadijanović se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na pjesničke generacije.

O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči stalno zanimanje stručne i najšire čitalačke publike te brojna ponavljanja izdanja njegovih knjiga.

---

Odlazak jednog velikog velikana HRV književnosti,neka mu je laka HRV zemlja.

Hugo Chavez

Dokazano ovisan

Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344

28. lipnja 2007. u 09:20

evo jedne anegdotice iz brodske gimnazije:

negdje krajem 80tih dođe tadija kao spešl guest star na dan škole. i sad njemu u čast izaberu neku učenicu da pročita i "analizira" jednu njegovu pjesmu. i naravno, "analiza" onoga "što je pjesnik htio reći" potraje i konačno završi, a tadija sav u čudu procijedi: ljudi moji, ja nisam imao pojma da to želim reći LOL

!

neka mu je laka zemlja!

[uredio Hugo Chavez - 28. lipnja 2007. u 09:20]

Kauboj

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 30.12.2003.
Poruka: 22.210

28. lipnja 2007. u 09:41

Moj čovjek.

www.tadijanovic.com/pjesme

I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.

Hugo Chavez

Dokazano ovisan

Pristupio: 01.08.2006.
Poruka: 11.344

28. lipnja 2007. u 09:47

Nosim sve torbe a nisam magarac

Ja se ne volim ni s kim tući
I nikad neću da dotaknem
Kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
Najprije idemo svi u redu,
A poslije, čim nas ne vidi više,
Tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
A netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
I Jelinu torbu.Mogao bih za nju
Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam
Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Vilenjak

Moderator

Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.694

28. lipnja 2007. u 10:51

r.i.p.

Domovine sin

Obrisan korisnik

Pristupio: 23.04.2007.
Poruka: 22

28. lipnja 2007. u 12:09

Vjerujem da ove stihove svi znamo, pa zahvalimo pjesniku na njima i sjetimo se, ponekad, svojih majki...

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

Rastušje, sredinom kolovoza 1931

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.09.2004.
Poruka: 10.276

28. lipnja 2007. u 12:11

Legenda hrvatskog pjesništva, još su mu prošle godine organizirali slavlje za rođendan i bio je sav ponosan...

Počivao u miru.