Isti slucaj je i Mate Granic.
Danas stanca knjige u kojima prica bajke za malu djecu, kako je on kao Tudjmanu povisio glas i kako je on rekao "Franjo, tako i tako!"

Pasalic ga je doooobro oprao, inace ne volim Ivica Pasalica jer je lopina ali tu je u pravu 100%, Granic je pred Tudjmanom saginjao glavu i obarao pogled, kushovao je i klimao glavom na svaku Tudjmanovu rijec, a danas kada Tudjman vise nije medju zivima i nema straha da ce Franjo reci koju u svoju obranu, danas se okurazio i laze li laze.
Opcenito je hrvatska politicka scena prepuna takvih "moralnih vertikala", likova koji su sa Franjom igrali tenis, smjeskali mu se i dodvoravali, uvlacili u dupe. A danas kada Franje vise nema, danas se predstavljaju kao nekakvi autoriteti i oponenti Tudjmanove politike. Zamisli oponenta Mesica, razisao se sa Tudjmanom godinu dana nakon prestanka sukoba u Srednjoj Bosni, odnosno "hrvatske agresije na Bosnu" kako on to voli reci, a dok je trajala ta agresija o kojoj on govori, sjedio je u Tudjmanovom stozeru i klimao glavom.
I pazi predsjednika i njegovih argumenata "jedan Hrvat iz Svicarske mi je rekao". To je argument u rangu onog legendarnog "nepoznate osobe hrvatske nacionalnosti". Mislim, to nije ni oksimoron, to je debilizam na kvadrat.