Nejasno je otkud u Miloševićevom telu tragovi
leka koji mu lekari nisu davali
Velika misterija, lek protiv lepre
Dve nedelje pre smrti, u krvi Slobodana Miloševića otkriveni su
tragovi jakog antibiotika koji se koristi za lečenje lepre i tuberkuloze,
a koji direktno utiče na smanjenje efikasnosti leka koji je Milošević
pio za smanjenje pritiske, potvrdio je profesor Donald Uges sa Medicinskog
fakulteta u Groningenu.
Profesor Uges je izjavio da je od njega traženo da ispita Miloševićevu
krv pošto lekovi koje su mu prepisali lekari u pritvorskoj jedinici
u Ševeningenu nisu delovali na njegov krvni pritisak.
- Mislimo da je on lek za lepru koristio kako bi neutralisao dejstvo
leka za pritisak. Međutim, on to nije mogao sam. On je u tom poduhvatu
morao da ima pomagače koji su mu rekli koji lek da pije i u kojim
dozama. Milošević je bio moćan čovek i imao je moćne prijatelje
van zatvora - kazao je profesor Uges.
Umesto da baci više svetla na uzroke smrti bivšeg jugoslovenskog
predsednika, izveštaj holandskih stručnjaka pokrenuo je lavinu novih
pitanja - da li je Milošević pio lekove na svoju ruku, ko mu je
to preporučio i zašto, ko mu je lekove doturao u dobro čuvanom zatvoru,
da li su mu lekovi davani bez njegovog znanja i ko bi to mogao da
stoji iza toga...
Jedna stvar je sigurno - lek „rifampicin“ koji se koristi za lečenje
lepre i tuberkuloze, a čiji su tragovi nađeni u Miloševićevoj krvi,
može se nabaviti i u Holandiji, i u Srbiji, i u Rusiji.
Profesor Piter Smit, direktor Holandskog kraljevske asocijacije
za farmakologiju, u izjavi za „Blic“ kaže da se „rifampicin“ u holandskim
apotekama može dobiti samo na lekarski recept i da ga nema u slobodnoj
prodaji.
- Lek je dosta redak jer se koristi isključivo za lečenje lepre
i tuberkuloze, dveju bolesti ne tako čestih na Zapadu. Zbog toga
je teško verovati da je Milošević lek kupio u Holandiji. Ovaj lek
se nikada ne prepisuje za druge bolesti sem za lepru i tuberkulozu
i zato je gotovo nemoguće da je zatvorski lekar to Miloševiću prepisao
kao terapiju - kaže profesor Smit.
Već dvadeset godina poznato je i na koji način ovaj lek deluje
na lek „metoprol“ koji je Milošević koristio za snižavanje krvnog
pritiska.
- Po ulasku u organizam „rifampicin“ postaje jako aktivan, zbog
čega jetra počinje da proizvodi enzime koji utiču na druge lekove
tako što ih neutrališu, ubrzavaju metabolizam i onemogućavaju njihovo
dejstvo. To se očigledno desilo i sa Miloševićem - kaže profesor
Smit.
Farmakolog Slobodan Janković kaže za „Blic“ da na uputstvu za korišćenje
leka „metoprol“ piše da se ne sme koristiti zajedno sa lekom za
lečenje lepre i tuberkuloze i da bi to trebalo da zna svaki lekar.
- „Rifampicin“ se može nabaviti kod nas u apotekama u obliku kapsula
i tableta. Tableta uvek može da se samelje, tako da je moguće da
se stavi u hranu. Da bi „rifampicin“ počeo da deluje na lek za snižavanje
pritiska, Milošević je morao da ga uzima najmanje nedelju dana da
bi počeli da se luče enzimi iz jetre koji ubrzavaju metabolizam.
Sve zavisi od količina u kojima je lek uziman. Mogao je da pije
„rifampicin“ deset dana, ali i tri nedelje ako je dobijao lek u
malim dozama - priča naš sagovornik.
Prema pravilima rada pritvorske jedinice u Ševeningenu, lekove
koje su im prepisali zatvorski lekari zatvorenici piju u prisustvu
stražara i nije dozvoljeno da piju i poseduju neprijavljene lekove.
Inače, ovo je drugi put da se u Miloševićevoj krvi nalaze nepoznati
lekovi. Prvi put to se dogodilo u novembru 2004. godine kada su
nađeni tragovi leka koji se koristi kod anksioznosti, a koji se
ne nalazi na spisku lekova optuženog. Kada je Miloševićev zatvorski
kardiolog doktor Pol van Dijkman postavio to pitanje optuženom,
on je negirao da uzima taj lek. U svom izveštaju doktor Dijkman
je naveo: „Bili smo izuzetno iznenađeni nedavnim otkrićem nepoznatog
leka u posedu Miloševića, koji mu nije dalo osoblje Pritvorske jedinice
UN.“
Nepoverenje između Miloševića, na jednoj strani, i službenika Tribunala,
na drugoj, o ispravnosti njegove terapije trajalo je od samog Miloševićevog
prebacivanja u Hag. Dok je Milošević sve vreme tvrdio da je terapija
koju koristi neadekvatna i da mu ne pomaže, tužilaštvo i lekari
koje je angažovao Tribunal tvrdili su da se Milošević ne pridržava
terapije i da najverovatnije krije lekove ispod jezika umesto da
ih proguta.
Doktor Paul van Dijkman je u izveštaju iz februara 2004. godine
preporučio da se Miloševiću uradi serija tekstova krvi. Doktor D.
J. Touv, šef Kliničke farmaceutske i toksikološke laboratorije „Apoteka“
bolnice u Hagu, izvestio je Tribunal da su u uzorcima krvi optuženog
serumske koncentracije prepisanog leka „metoprol“ bile nesumnjivo
niže od onih koje se očekuju pri prepisanoj dozi od 200 mg „metoprola“
dnevno. Od dva moguća razloga za takav nalaz - nedovoljnog pridržavanja
terapije ili ubrzanog metabolizma - dr Touv je zaključio da ubrzani
metabolizam verovatno nije u pitanju.