glavni razlog poraza je to što su ratovali s ručnom kočnicom: Sjeverni Vijetnam je izbombardiran, Special Forces su imale neke minimalne ograničene i supertajne akcije, ali US Army nikad nije u punoj snazi ratovala na teritoriju Sjev.Vijetnama. Sve što se ratovalo se ratovalo na teritoriju Južnog Vijetnama
razlog je vrlo jednostavan: nisu željeli da se u rat umiješa Kina, kao u Koreji. Tamo su potisnuli Sjevernokorejance skoro do kraja i zapravo dobili rat, ali onda je intervenirala Kina i otjerala Amere na jug. Bojali su se da će se isto dogoditi i u Vijetnamu
rat je dakle vođen "pod ručnom", već početkom šezdesetih je shvaćeno da je to vojnički besmisleno i da ga se tako nikada ne može dobiti (kao da su u WWII stali na Rajni) i tražio se nekakav elegantan izlaz, ali to traženje je potrajalo desetak godina dok su u međuvremenu ginuli ljudi na obje strane
kada su se odnosi s Kinom normalizirali početkom sedamdesetih i kada se diplomatski gledano možda i moglo krenuti u vojničko osvajanje Sjevera, već je bilo prekasno jer je rat izgubljen na američkom terenu u glavama američkih ljudi
ima fenomenalna dokumentarna serija o ratu, izašla je prije nekih šest-sedam godina, 16 jednosatnih epizoda, strašna serija. Pokriva baš sve strane i aspekte rata, uključujući i razgovore s vijetnamskim veteranima
[uredio ian wright - 30. travnja 2024. u 19:42]