NYC je napisao/la:
Uvod (za one koji nisu upućeni): pre neki dan republikanski senator McCain i izvesno je, kandidat svoje partije na predstojećim predsedničkim izborima, je napravio političko-diplomatski "gaffe" za koji je u rekordno kratkom roku saznao čitav svet. Uglavnom, čovek bio u express-poseti Baghdadu i na press konferenciji izjavi kako je Iran i dalje veliki faktor nestabilnosti u regiji jer i dalje "finansira i podržava terorizam
Al Qaede".




E, sad,
dje je tu gaf? Pa, svako ko prati Al Qaedu, Irak, Iran, Bliski i srednji Istok, terorizam, itd., zna da su
prvi na listi Al Qaedinih
smrtnih neprijatelja tzv. "infidels" - nevernici (ovo se ugl. odnosi na Jebvreje i Hrišćane). Odmah iza njih, medjutim, slede "
lažni muslimani", pre svih
Šiiti. A upravo su
Šiiti na vlasti u Iranu poslednjih 30 godina.
------------------------------------------
Na prvi pogled, radi se o običnom, ni po čemu spektalularnom, političkom gafu. Dobro, "nije šija nego vrat"... nije Irak nego Iran... nisu
ovi nego
oni muslimani, itd. U redu, ni ja ne mislim da je ovo,
eo ipso, iliti, "sam po sebi", bog zna kako veliki propust.
ALI - a to je i razlog zašto sve ovo pišem - ako posmatramo ovo
u malo širem istorijskom kontekstu, mislim da možemo doći do nekih drugih
poučnih zaključaka. Drugim rečima, iz ovakvih "frojdovskih grešaka" se da puno toga naučiti o
načinu na koji funkcioniše američka spoljna politika. A to je -
uz mnogo grešaka, promašaja, šupljina u poznavanju elementarne istorije, etnologije i geografije... Nije McCain ni prvi ni poslednji američki političar koji je izjavio nešto budalasto i ostao živ. Ali,
BAŠ ZATO je važno da razumemo šta taj njegov gaf u stvari odslikava. Jer, prečesto nailazim na komentare u Srbiji (i uopšte van USA) o nekakvim "paklenim planovima" američke administracije za Kosovo, Bosnu, Uzbekistan, Sudan, Kinu... za sve, navodno, Ameri već imaju spremne, odštampane, "vodiče" u kojima je do detalja izanalizirana situacija na dotičnom terenu, kao i konkretni, specifični koraci koje će US preduzeti.
Glede svih tih "stručno razradjenih doktrina i planova", dva komentara od mene:
1) Narode, ništa nije dalje od istine!!! Američki "pakleni planovi" se
menjaju iz godine u godinu, od adminstracije do administracije, često
od jednog do drugog birokrate unutar jedne te iste administracije (pogledajte samo "razvojni put" State Dept. od Powella do Condee!) ! To da li će US vojne snage intervenisati ili ne, da li će State Dept. podržati ili osuditi nečiju borbu za nezavisnost (ili zavisnost, svejedno je) se uvek na kraju svede na to
ko u tom trenutku zastupa nečije interese u Kongresu i samoj administraciji!
Nikakve tu grandiozne, unapred osmišljene, velike doktrine NEMA!
(Preporučujem, ponovo, sjajnu knjigu - i film - "Charlie Wilson's War", u kojima je rekonstruisan "tajni" rat CIA-e, a kasnije i Pentagona, protiv USSR u Afghanistanu.).
2) Silna iskustva iz prošlosti više nego jasno ukazuju i na to koliko je tragično
nizak nivo obrazovanja medju ljudima u američkoj političkoj mašineriji koji
de facto odlučuju o sudbini ne samo svoje zemlje, nego i ostatka čovečanstva !!! Brrrrrrr

! Kardinalnih i tragičnih grešaka koje je u svojoj kratkoj istoriji počinila samo jedna CIA već ima dovoljan broj za jednu omanju enciklopediju. Npr., to da oni nisu videli 1978. šta će se desiti u Iranu je za većinu iole obaveštenog sveta potpuno neshvatljivo. A, Iran nije tek neka tamo država na mapi, već ključni faktor u igri zvanoj The Middle East!
Itd...itd...itd...
Raspisao sam se, zbog čega se izvinjavam, ali zaista smatram da je ovo i te kako bitna činjenica koju treba uzeti u obzir pri svakom iole ozbiljnijem pokušaju da shvatimo šta stoji iza US spoljne politike. Bez obzira radilo se tu o Srbiji i Kosovu, Kurdima i Turskoj, Sudanu i Darfuru...
Nadam se da će neki od mojih sunarodnika prokomentarisati ovaj post, čisto da ne spamam i na temi, Srbija...
Pa ne verujem nešto u tu teoriju koja tvrdi da su američke spoljnopolitičke diplomatske i vojne akcije sredstvo za ubijanje dokolice, te da su lišene svake geopolitičke dimenzije, svakog strateškog planiranja. Previše banalizuješ i potcenjuješ činjenicu da trenutno dolazi do grčevite borbe za resursima između velikih sila, u skladu sa tim, svako gleda da se što bolje pozicionira u određenim regionima, pa i na Balkanu.