Svi gresi George W. Busha (preuzet tekst)
1. Dolazak na vlast pod sumnjivim okolnostima
George W. Busha su prvi put ustoličili za predsjednika USA njegovi politički istomišljenici iz Vrhovnog Suda, iako je njegov suparnik Al Gore dobio više glasova u USA kao cjelini. Možda je Al Gore imao više glasova i u odlučujućoj državi Floridi, ali se to nikada neće saznati jer je Vrhovni Sud prekinuo ponovno prebrojavanje u trenutku kada je Bush vodio. Izborima je prethodila kampanja u kojoj su Bushovi aktivisti, na čelu s Karl Roveom grubo ocrnjivali političke protivnike.
2. Zastupanje interesa najkrupnijeg kapitala na štetu svih ostalih ljudi
George W. Bush otvoreno promovira za demokraciju jako nezdravu alijansu svoje stranke s industrijama nafte i naoružanja. Neki od najvećih američkih kapitalista novčano su bogato podržali njegovu predizbornu kampanju, kako bi si osigurali odličan profit kroz porezne olakšice. I zaista, rezultat Bushove epohe su vrtoglave porezne olakšice za nekolicinu, koji su i prije toga bili medju najbogatijima. Nejednakost u Američkom društvu je veća nego ikad dosad, uz veliki broj ljudi na rubu dubokog siromaštva.
3. Protivljenje uspostavi i jačanju socijalne države
Bush predstavlja fanatičnog protivnika uspostavljanja društva blagostanja u Americi, jer to zahtjeva volju onih ”širokih ramena” da podnesu veći dio poreznog opterećenja. Zato se svjetska najbogatija zemlja nije za vrijeme Bushovog predsjednikovanja ni za korak približila zdravstvenom osiguranju za sve gradjane.I zato je New Orleans ostavljen u jadu i bijedi danas gotovo tri godine nakon katastrofalne poplave.
4. Suprotstavljanje brizi za okoliš i rješavanju problema klimatskih promjena
Bush je bio, i još uvijek jest zagriženi protivnik jednog efikasnog globalnog dogovora u vezi s problemom klimatskih promjena uzroikovanih ljudskim alktivnostima. Ne samo da je spriječio da se USA priključi Kyoto-protokolu, već je namjerno krivo tumačio znanstve izvještaje, a još 2005 je srezao financijske fondove namijenene za klimatska istraživanja. Bush je otvorio velike rezervate prirode u USA za rudarstvo, sječu šuma i crpljenje nafte. Suprotstavljao se je zakonima pojedinih američkih država usmjerenih protiv neracionalnih i rastrošnih automobila.
5. Obnavljanje trke u naoružanju
Bush je dao puni zamah trci u naoružanju, razvojnim planovima globalnog raketnog štita koji je fantastično skup i sumnjive svrhovitosti. Razvijaju se mala, ”inteligentna” atomska oružja u suprotnosti s odredbama važećih dogovora o neširenju naoružanja koji zahtjevaju postepeno uništenje atomslog oružja. Odustalo se od ABM dogovora o razoružanju i od ugovora protiv naoružanja u svemiru. Bushova vlada opstruira medjunarodnu zabranu protiv kazetnih bombi, koje gotovo isključivo nanose masovne civilne žrtve.
6. Miješanje vjere i politike
Na neukusan način, Bush miješa vjeru i politiku. Nedavno je to došlo do izražaja u jednom govoru o vjeri gdje je utvrdio da mu je Bog naložio da napadne Irak. On koristi svoju vjeru kao argument protiv prava homoseksualnih parova oba spola da se vjenčaju i protiv pobačaja i prava žena da odlučuju o vlastitom životu.
7. Zagovaranje rješenja problema kriminala strožim kaznama, uključivo i smrtnu kaznu
Bush je zagriženi zagovornik smrtne kazne, koja je zabranjena u cijeloj EU, a OUN zahtjeva da se ukine zbog nehumanosti. Za vrijem dok je bio guverner u Texasu, Bush je svojeručno potpisao 150 smrtnih kazni. On je predsjednik zemlje u kojoj je više mladih crnaca u zatvorima nego u školama.
8. Neprimjereno miješanje u pravosudni sistem
Bush je pokušao popuniti sudački stalež neokonzervativnim fundamentalistima, te ukloniti tužitelje koji ne slijede njegov politički kurs.Dok se oštre kazne dijele na sve strane, Bush je pomilovao šefa stožera vicepredsjednika Cheneya, Scooter Libbyja, koji je bio osudjen na kaznu zatvora za odavanje državnih tajni. Libby je otkrio identitet jednog agenta FBI kao osvetu zbog razotkrivanja Cheneyeve omiljene laži o iračkom nepostojećem atomskom naoružanju. Takodjer, kazne mimoilaze moguće američke ratne zločince. Zato se Bush borio protiv univerzalne nadležnosti Medjunarodnog Suda Pravde i „privolio” mnoge zemlje da nikada ne zahtjevaju privodjenje američkih gradjana tome sudu.
9. Toleriranje kršenja ljudskih prava
Bushov takozvani rat protiv terora vodi se uz upotrebu torture i vremenski neograničenog pritvaranja (internacije) osumnjičenika. Dok neki to nazivaju „trnjem na putu borbe za demokraciju”, ostali smatraju da je to frontalni sukob sa svim demokratskim principima pravne države i medjunarodnog poretka, koji je USA bila jedan od najvažnijih utemeljitelja nakon strahota Drugog svjetskog rata. Bushov savjetnik, a poslije i ministar pravosuđa, Alberto Gonzales izjavio je da će se prema osumnjičenim članovima AlQauede ili Talibanskog režima, postupati humano i u skladu s Ženevskim konvencijama samo kada se to bude smatralo potrebnim i prikladnim. Bushova vlada iznjedrila je pojam „illegal combatants” (ilegalni bojovnici), kao neki koji nemaju pravo na zaštitu u smislu humanitarnog prava. Interniranje takvih „ilegalnih bojovnika” u logoru Guantanamo na Kubi, „izmišljeno” je da bi se izjegla primjena američkog zakonodavstva o terorizmu i sudski zahtjev za osudu ili oslobadjanje. Američke tajne službe su pod Bushom organizirale nezakonite otmice osumnjičenih za teror u trećim zemljama i organizirale njihov tajni transfer u specijalne logore/zatvore širom Svijeta. Poznati su mnogi slučajevi gdje su potpuno nevini ljudi bili žrtve takvog postupka.
10. Invazija na Irak
Posljednji grijeh, iako ne i najmanji, jest invazija Američkih snaga, potpomognutim nekim zemljama saveznicama na Irak. Sama invazija započeta je na osnovu lažnih informacija o iračkom posjedovanju opasnog oružja za masovno uništenje i o vezi Saddamovog režima s AlQaedom. Tadašnji američki ministar vanjskih poslova, proslavljeni general Collin Powel, protiv svoje volje i neznajući pravu istinu, naveden je da iznese te laži u Vijeću Sigurnosti i pred američkim Kongresom. Kada ipak velika većina zemalja članica Vijeća sigurnosti odbila da da podršku ratu, Bush je odlučio djelovati na svoju ruku, uz podršku V. Britanije i još nekoliko saveznika. Invazija je provedena tako da je Irak zapao u stanje kaosa i gradjanskog rata, a živote je izgubilo na stotine tisuća ljudi. Za novac potrošen u tome ratu moglo se je „kupiti” jako puno razvoja i demokracije, da je trošen na drukčiji način. Danas bi bilo puno manje terorista u Svijetu da je novac potrošen na mir a ne na rat.
Sama invazija bila je velika pogreška. Ali, kada je već izvedena, još veća je pogreška počinjena raspuštanjem osnovnih stupova iračkog društva - vojske, policije i državne uprave, umjesto da ih se je prilagodilo novim uvjetima. Jer svakome je jasno na nije moguće uvesti pravu demokraciju bez jakih institucija države i uz oslobodjene etničke i religiozne suprotnosti koje se desetljećima potiskivane. To je zapravo bio recept za izbijanje gradjanskog rata.