U NY Timesu od pre par dana, u dodatku "Umetnost i dokolica" (je l' se tako prevlodi "Art & Leisure"?), članak o velikoj izložbi fotografija u Washintonu koja je otvorena sve do septembra. Tema je "
Ambasadori Džeza", a fotke prikazuju najveće majstore najbolje muzike na svetu iz njenog zlatnog perioda - 1940-1980 (otprilike) - kada su gostovali na svim kontinentima i od srca širili "dobar vibe".
Na jednoj fotki je Satchmo - Louis Armstrong kako cepa trubu negde u Kairu, a oko njega luduju lokalni Arapi. No, meni je naravno najviše upala u oči crno bela fotka snimljena 1956. (!!!) u ZAGREBU. Na njoj je legendarni Dizzy Gillespie na nekom motoru, a na sedištu iza njega je "Nikica Kalogjera". Oko njih stoje ljudi nasmejani, očito su svi super raspoloženi...
Hebate, u onu Jugu su dolazili SVI koji su značili nešto u jazz muzici! Nisam mogao a da se (sa suzom u oku

) ne setim svojevremno jednog od najboljih jazz festivala izvan USA - tzv. "
Belgrade Newport Jazz Festival". Tamo negde 1960ih i, naročito, tokom 1970ih i prve polovine 1980ih, taj beogradski festival je redovno okupljao najveće svetske majstore vrhunske svirke. Koncerti su bili u Domu sindikata, a nakon njih je u Domu omladine, negde oko ponoći, uredno počinjao jam session gde je mogao da dodje malte ne ko god je hteo odn. ko god je vredeo nešto. Bilo je tu kojekakvih "wannabes" (kao, recimo, pokojni Dušan Prelević, Bog da mu dušu prosti), ali i odličnih domaćih muzičara koji bi se pridružili velikim majstorima... umetnici kao, npr., Duško Gojković, Stjepko Gut, Mića Marković, Nada Knežević... Ma, HAOS, narode, HAOS!
Kakve su to svirke bile, ljuuuuudi moji! I kako je lepo bilo biti u Beogradu svakog novembra ... kada su dolazili Dizzy, Miles, Duke, Armstrong, Ella, Sarah, Chet Baker, Stan Getz, Keith Jarret, B.B. King, Art Blakey...
Bio sam klinac i nisam još sasvim kapirao "džezijanu", ali danas, kad ipak znam nešto o svemu tome, mi blago pocure sline (izvinite na "stilskoj figuri"

) kad se setim koga sam sve imao prilike da gledam (a tek koga nisam...!!!) u mom rodnom gradu.
(A onda je došla Lepa Brena... "Sitnije, Cile, sitnije". Zahebavam se, naravno.
Svakom svoje, kao što je govorio Drug Tito, a danas Und

).
Tu imate link i za slide show. Sjaaaajno

!
Koji CAR, Diz!!!
[uredio NYC - 01. srpnja 2008. u 06:40]