Desetljećima se tamo mogao dobiti dobar posao u automobilskoj industriji

U Detroitu je još uvijek sjedište koncerna General Motorsa, nedaleko su i sjedišta automobilskih koncerna Forda i Chryslera. Dok su još sredinom prošlog stoljeća u ovaj grad dolazile rijeke ljudi koje je privlačio ne baš lagan, ali dobro plaćen posao u nekoj od tvornici automobila, proizvodni pogoni su danas već odavno preseljeni u neka druga područja gdje su zemljište i radna snaga jeftiniji.

S tim pogonima je iz Detroita otišlo oko milijun građana tako da današnji broj stanovnika tog grada nije niti polovica onoga iz sredine 20. stoljeća. Tada je grad brojao gotovo dva milijuna stanovnika, a prema posljednjem prebrojavanju je ostalo još samo 713.777 stanovnika - na površini koja otprilike pokriva gradove poput San Francisca, Bostona i njujorške četvrti Manhattan - zajedno!

Pusti grad siromašnih

Najviše posla ima za humanitarne djelatnike

Najveći problem jest što su iz grada otišli oni koji su imali posao, koji su plaćali porez, kupovali u gradskim trgovinama... Ovako, već dvadeset godina traje odumiranje grada u kojem su praktično ostali samo oni koji nemaju dovoljno novca - ni za odlazak. Čitave četvrti su napuštene, javna rasvjeta se ne pali, smeće se ne odvozi, a grad je postao i socijalna i rasna bomba: 83 posto stanovnika su Afroamerikanci ili Hispanoamerikanci, a oko 250 tisuća stanovnika - 40 posto - živi ispod granice siromaštva. Četveročlana obitelj u prosjeku zarađuje manje od 1.900 dolara i mnogima ne preostaje ništa drugo nego živjeti od socijalne pomoći.

Dug je rep pred nekadašnjom sportskom dvoranom gdje humanitarna organizacija Matrix dijeli hranu i potrepštine onima kojima je to potrebno. Djelatnici humanitarne organizacije dijele građanima rajčice, papriku, jabuke, jogurt i mlijeko. Ima i nekoliko hrpa stare odjeće iz kojih ljudi mogu uzeti što im treba, a tu je i par starih knjiga da bi se skratio dan u kojemu rijetko tko od njih ima mjesto gdje bi mogao raditi i zaraditi. Celia Thomas, potpredsjednica ove humanitarne udruge koja i sama, bez plaće, dijeli hranu i odjeću sugrađanima, zna da njezina zadaća naliči borbi s vjetrenjačama. Posla za sve te ljude nema i makar američkoj automobilskoj industriji opet ide razmjerno dobro, teško da će se njezinom Detroitu ikad vratiti nekadašnji sjaj.

Može li uopće biti gore?

Kuća - ili barem ono što je od nje ostalo - može se kupiti za sitan novac

Gradski prijevoz funkcionira tek povremeno, uglavnom samo u predgrađima kamo su odselili oni koji imaju posao. Detroit i dalje grca u dugovima od preko dvanaest milijardi dolara, ali i dalje u gradskoj blagajni nedostaje dva milijuna čak i da bi se pokrile najosnovnije potrebe i osigurale plaće za 11 tisuća službenika grada - ujedno i najvećeg poslodavca uopće. Tim Killeen, gradski vijećnik Detroita, priznaje da nema čak niti nekakve sloge oko pitanja u kojem smjeru bi se trebalo krenuti kako bi se gradu vratila budućnost.

Ima doduše i znakova da je Detroit već na samom dnu - i da može biti samo bolje. Doista, čitava kuća u tom gradu se može kupiti za dvadesetak tisuća dolara - u drugim gradovima u prosjeku takva nekretnina lako vrijedi oko 300 tisuća dolara. Naravno da će investitor za taj novac naći zgradu koja je na rubu toga da bude ruševina i to u okružju u koje će jedva ikad uspjeti dovesti stanare sposobne redovito plaćati stanarinu, ali se ipak polako kreće naprijed. Jer, nekadašnja metropola automobilske industrije opet je počela privlačiti poduzetnike, ali i umjetnike i "obične" građane, tako da su neke ulice opet oživjele.

Američki optimizam

Automobiska industrija se možda neće vratiti, ali se život ipak polako vraća

To se mora nastaviti, smatra Susan Mosey, predsjednica poduzeća Midtown Detroit: "Ako se i dalje budemo zalagali za to da se promijene stvari, da se moderniziraju neke četvrti i da se oživi središte grada, dugoročno će se to isplatiti." Već do sada je u središte Detroita investirano preko dvije milijarde dolara, a mnogi poslodavci su pristali dati zaposlenicima i financijsku potporu ako stanuju u samom gradu.

Zato i Ceila Thomas iz humanitarne udruge smatra da je sve to poput slagalice u kojoj se svi elementi moraju posložiti na pravo mjesto kako bi se gradu vratio život. Usprkos repovima pred štandovima gdje dijeli hranu i odjeću, uvjerena je kako će Detroit uspjeti opet postati velegrad.

Autorica: Kathleen Schuster, Washington (aš)

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,15654478,00.html?maca=kro-TB_kro_slobodnadalmacija-4744-xml-mrss