Šok i nejverica! Kako je multimilijarder Trump postao heroj radničke klase? Kako je moguće da su sve ankete promašile ishod glasovanja za preko 5%, ponekad i preko 10%? Kako je moguće da su brojni crnci i čak trećina latino – populacije na Floridi glasali za Trumpa? I na kraju, kako je moguće da se obični ljudi svugdje u svijetu vesele pobjedi Trumpa, i nadaju se novom vremenu mira i prosperiteta, dok mainstream mediji nariču i bjesne, a “emacipirane” studentice ridaju u stožeru Hillary Clinton?
Zašto je pobijedio?
Donalda Trumpa na vlast nisu doveli nikakvi “rasisti”, “ženomrsci”, “seksisti” i “homofobi”, kako to tumače danas mediji. Posljednji Trumpov govor u predizbornoj kampanji održan je u tvorničkoj hali u Michiganu, na sjeveru. Industrijskom, bogatom Michiganu, gdje republikanski kandidat nije pobijedio od Reagana.
Trump je bio jasan. Ako Ford preseli proizvodnju u Meksiko, on će udariti 35% carine Fordu na svaki auto koji uveze nazad iz Meksika u SAD! Radnici ne žele više slušati kako preseljenje proizvodnje u Meksiko i Kinu pomaže ekonomiji. Njima ne pomaže. Trump i radnici su odmah “kliknuli”. Glupa marksistička paradigma o “klasnom sukobu” nikad nije poražena kao te noći, kad su tisuće ljudi, u gradu koji je desetljećima birao Demokrate, na hladnoći i kiši do iza ponoći čekale da bi čule čovjeka čije je bogatstvo procijenjeno na preko 4 milijarde dolara, i dočekali ga kao starog prijatelja.
On je jedan od njih, oni su to znali. On nije njihov neprijatelj. On je njihov saveznik. On je poslodavac, oni su radnici. Oni zajedno rade, grade, stvaraju. Zajednički neprijatelj je u hodnicima Washingtona, gdje se vode političke intrige, u vojno-industrijskom kompleksu koji vodi besmislene ratove za taj washingtonski establishment gutajući njihove zarade i namećući im svake godine sve veće poreze. U medijima koji ponižavaju i njega i njih, vode križarski rat lažima i spinovima, na štetu njegovu i njihovu, u korist parazitskih društvenih skupina koje žive od tuđeg rada i tuđeg novca, podjednako elita kao i korisnika socijalne pomoći. Trump je kapitalist starog kova. Onaj koji stvara poslove za njih. Koji zna što je ekonomija, koji zna kako stvari funkcioniraju dolje, u stvarnom svijetu u kom se vodi borba za opstanak, plaćanje računa.
Prepoznali su ga kao jednog od svojih, jer Trump cijelog života naporno radi. Spava 4 sata dnevno. Ustaje u pet ujutro, u šest vodi prve sastanke sa suradnicima. Čak i sad, u sedamdesetoj, kad bi se mogao povući na kakav karipski privatni otok i uživati u svojim milijardama. Bori se, ne zato jer mu novac treba, rođen je u ekstremno bogatoj obitelji, nego jer rođeni borac koji ne priznaje poraze. Jer mu je sve u životu izazov. Izazovi su ono što ga pokreće. Njegov ego je veći od Trump towera, on je osvajač, u poslu, u pregovorima, s lijepim ženama, poput njegove bivše žene Ivane i sadašnje Melanije.
Njegova poruka biračima je bila, “Meni ovo ne treba. Ja nisam političar, ne živim od politike, poput Clintonovih. Znate, meni je sasvim dobro bilo i na drugoj strani”. A ta druga strana – druga od politike – je ista ona na kojoj se nalaze obični ljudi. Bogati i siromašni jednako. Ljudi koje je politika zgazila, odbacila, zaboravila. Za čije je interese gluha i slijepa. Većina Amerikanaca je rekla u anketama kako “Vlada ne zastupa njihove poglede”, čak 84% radnika i 74% visokoobrazovanih bijelaca. To je trebao biti znak za uzbunu u stožeru Clintonove, ali njoj je to promaklo. Kao i medijima, koji su ismijali taj potez i proglasili ga očajničkim, i kockarskim. Krivo. Trump možda drži kockarnice u Vegasu, ali on nije kockar. On je biznismen, koji dobro zna gdje uložiti dolar da bi stvorio dva.
Mediji su ismijali njegovu strategiju, mediji su govorili da Trump ne može pobijediti jer ne samo da nije izašao u kampanji prema latino-biračima, koji čine 16% američkog biračkog tijela i broj im raste (crna populacija je svega 13%), nego i nema nikakvu potporu među ženama i visokoobrazovanim bijelcima, i bili su sigurni u “vatrozid” koji je sagradila Hillary Clinton. Zid od bogatih sjevernih država u kojima je po svim anketama imala sigurnu prednost, i koje su joj, da je baš izgubila i Floridu i Sjevernu Karolinu, najneizvjesnije države na ovim izborima, osiguravale pobjedu.
Ali Trump je znao kome se obraća. Trećina latino populacije na Floridi je glasala za njega, jer su to Kubanci, koji se ne slažu s odlukom Obame da ukine Castru sankcije. A zid se raspao kao kuća od karata odmah kad su počeli stizati prvi rezultati. Ako su Pennsylvanija i New Hampshire i bili donekle upitni, najslabije točke njenog zida, Hillary Clinton je bila apsolutno uvjerena u pobjedu u Michiganu i, naročito, Wisconsinu. Ali Trump se nije ni trudio probiti njen “zid”. Jednostavno, zašao joj je iza leđa, osvojio tri države gdje se nitko nije nadao njegovoj pobjedi, tri industrijske, bogate države sjevera: u Wisconsinu su ankete davale Hillary Clinton prednost od 6-10%, a pobijedio je Trump. U Michiganu je imala po anketama prednost od oko 4%. U Pennsylvaniji od dva do četiri.
Zašto su ankete pogriješile, u Wisconsinu i preko 10%? Ako mislite da su one naštimane – nisu, bar ne neke. Jer, i republikanske su davale prednost Clinton u tim državama. Radi se o “Bradley effectu”. Ljudi anketarima nisu htjeli priznati da će glasati za Trumpa. Naročito je taj efekt bio prisutan kod visokoobrazovanih Amerikanaca, koji su se u jednoj anketi pred anketarima redom izjašnjavali za Clinton, s prednošću od 21%, ali u anonimnim anketama provedenim na istoj populaciji u istoj državi njena prednost je bila tek 7%!
Amerika je uvijek bila poznata i slavna po tome što je svatko smio iznijeti svoj politički stav bez straha da će biti posljedica, slobodna zemlja, a to se promijenilo. Današnja “liberalna i tolerantna” Amerika je u stvari fašistička i netolerantna Amerika, i javno se izjasniti za Trumpa, u mjestima gdje su “tolerantni” u većini, značilo je izložiti se riziku od gubitka posla, fizičkog nasilja – dobro su dokumentirani brojni slučajevi napada na studente koji su podržavali Trumpa, napadni na sudionike republikanske konvencije, vandaliziranja imovine s Trumpovim posterima, sve je to dostupno na Youtubeu, izložiti se podsmjehu, uvredama, kolektivnom i čoporativnom zlostavljanju, psihičkom i fizičkom, od strane tolerantnih i liberalnih Amerikanaca.
Amerika se vraća kući
Da su ti liberali rođeni u vrijeme Adolfa Hitlera, bili bi vjerojatno čuvari u konc logorima, jer oni ne razmišljaju svojom glavom, već gutaju što im medijska propaganda servira. A ona ih hrani mržnjom i glupošću. Hillary Clinton je zavadila i podijelila Ameriku do razine ruba građanskog rata, proglasivši protivničku stranu fašistima, neprijateljima demokracije, sotonama. A Trumpa Hitlerom. A protiv takvih je sve dozvoljeno!
Zato pobjeda Trumpa znači i povratak Amerike njenim izvornim vrijednostima, slobodi govora i demokraciji. Kad je reporterka NYT-a upitala stariji bračni par u Pennsylvaniji za koga će glasati, on je rekao za Hillary, ona za Trumpa. Reporterka ju je napala: pa zašto nećete glasati za ženu, i vi ste žena? Kod muškaraca je drukčije: njih nitko nije pitao zašto neće glasati za “svoj spol”, već su žene izdajice ako glasaju za muškarca, a muškarci seksisti ako ne glasaju za ženu!
Od crnaca se isto tako na prošlim izborima očekivalo da glasaju za crnca, a puno njih – i latino populacije – koji su se izjasnili ovaj put za Trumpa se našlo izloženo goropadnim napadima medija, “liberala”, pa i svoje zajednice. Najgore su prošli homoseksualci koji su podržavali Trumpa. Gdje je tu osobna sloboda? Nije li fašizam tražiti od ljudi da se priklone “svom stadu” ako ne žele biti obilježeni kao izdajice?
Zato su za Trumpa u velikom broju glasale i žene koje nisu razumjele, onako zatucane katolibanke, zašto bi za “dostojanstvo žena” morale, poput Madonne i Katy Perry, prosvjedovati skidajući se gole za Hillary Clinton i obećavajući pušenje svakom muškarcu koji glasa za Hillary Clinton, jer to ne smatraju dostojanstvenim. One imaju svoje dostojanstvo kao žene, majke, supruge, profesorice, stručnjaci, i ne treba im “Slut walk”.
Za Trumpa je glasao i dio ljevice, koji je svjestan da nije Trump taj koji predstavlja opasnost za mir u svijetu, što nam korumpirani mediji pokušavaju prodati, već da je upravo Hillary Clinton dovela svojim akcijama kao “Secretary of state” (ministar vanjskih poslova SAD) do ruba atomskog rata, a kao predsjednik je bila spremna, uvođenjem zone zabrane letova iznad Sirije, gurnuti ga i preko ruba. Jill Stein, kandidatkinja “zelenih” na ovim izborima, je otvoreno rekla kako je to praktički objava rata Rusiji, i kako po međunarodnom pravu Rusi imaju svako pravo biti u Siriji. I brojni drugi autentični ljevičari su u Clintonovoj prepoznali kandidata vojno industrijskog kompleksa, establishmenta, banaka, Wall streeta – ukratko, kandidata koji nije vjerodostojan. U Trumpu su prepoznali neprijatelja istih, prvog američkog predsjednika koji nije dio političkog establishmenta. To što je bogat, ne treba nikog zbunjivati – samo ekstremno bogat čovjek ih je i mogao poraziti, bez pomoći medija koji su o njemu širili svakojake laži, zataškavajući istovremeno bezbrojne i ogavne skandale Hillary Clinton. On je proglašen seksistom i silovateljem, jer se hvalio kako mu žene dozvoljavaju da ih pipa jer je bogat i moćan, a ona je oslobodila silovatelja 12-godišnje djevojčice dok je bila odvjetnica! A njen muž je koristio svaku priliku da iskoristi položaj u Bijeloj kući kako bi seksualno iskorištavao pripravnice!
Slinava derišta
Do jučer su mediji uvjeravali kako se ne smije glasati za Trumpa jer bi njegova pobjeda značila “prosvjede i građanski rat” od strane njegovih pristaša, i stavljali neke slike trojice ljudi negdje u kampu s oružjem, od kojih niti jedan nije imao Trumpove reklame za kampanju, a predstavljali su ih i kao rasiste, članove KKK, iako se na fotografijama jasno vidjelo da je jedan od njih čisti crnac. Govorili su kako se ne smije glasati za Trumpa, jer on ne priznaje demokraciju i ne bi priznao pobjedu Hillary Clinton, iako je on jasno rekao da je neće priznati ako bude sumnjao na prevare na izborima.
Danas ti isti mediji slave one koji ne priznaju rezultate izbora, slave one koji prosvjeduju na ulicama, pale američke zastave, i promoviraju nasilno rušenje demokratski izabrane vlade. To je “liberalna Amerika”, koja ne priznaje nikog i ništa, ni demokratska pravila igre, koja jedva tolerira i samu sebe a kune se u toleranciju i demokraciju. To je liberalna Amerika koja je povezana sa Saudijskim kapitalom, globalnim elitama, Sorosem, Amerika gdje mediji peru ljudima mozak, nameću im osjećaj krivnje, proglašavaju ih rasistima bez ikakvog temelja, podmeću i difamiraju.
Po cviljneju medija i “liberala” na vijest o pobjedi Trumpa se jasno može vidjeti što su “liberali” zapravo: obična razmažena derišta koja dobivaju tantrume kad ne dobiju što žele, koja ne priznaju poraz, i ne poštuju demokratska pravila igre.
Zato nitko nema razloga ne proslaviti pobjedu Donalda Trumpa. Ona svakako znači četiri, a možda i osam, godina u kojima će se slika svijeta promijeniti, u korist zdravog razuma, logike, i poštivanja tradicionalnih vrijednosti na kojma je izgrađena zapadna demokracija. Prije svega, tolerancije i slobode govora. Koliko god to liberali ne željeli priznati.
Marcel H.
