Diskriminacija nije uvijek nužno povezana s rasizmom. Nekada su "troškovi" skupljanja informacija o svakom pojedincu preveliki i onda se pojedinca prosuđuje na temelju grupnih karakteristika.

Npr. šetaš mračnom ulicom po noći u lošem dijelu grada i u susret ti ide netko u kapuljači. Vrlo vjerojatno ćeš donesti odluku da ćeš prijeći cestu jer postoji velika vjerojatnost da loše završi po tebe. Ta osoba uopće ne mora biti opasna, ali ti si prosudio na temelju činjenica da se razmjerno veća stopa kriminala bilježi u tom dijelu grada i odlučio smanjiti rizik. To recimo ne bi napravio u elitnom kvartu. Ili npr. zapošljavaš radnika i u staratu dobiješ 10 prijava ljudi iz Kozari boka, a drugih 10 s Remata (karikiram naravno). Vrlo vjerojatno nemaš vremena niti resursa istraživati jednog po jednog i ako su reference slične, vrlo vjerojatno ćeš na završni razgovor pozvati više kandidata s Remeta jer jednostavno su manje šanse da ćeš naletiti na probleme.

Isto tako je i s bojom kože u određenim situacijama. S tim da policajac nema luksuz vremena već vrlo često reagira u kratkom vremenu.

Inače vrlo dobru knjigu na tu temu je napisao američki ekonomist Thomas Sowell: "Discrimination and Disparities" koji opisuje slične probleme i kako su državne intervencije vrlo često dodatno produbile probleme. Npr. kako je uvođenje minimalca negativno utjecalo na nezaposlenost crnačkog stanovništva (jer je poslodavac mogao diskriminirati po boji kože bez ekonomskog troška po sebe) itd.