Čitao sam nedavno jednu knjigu, uglavnom autor navodi pozitivne vrline bivših američkih predsjednika, citirajući slavne citate i analizirajući govorne vještine, trivijalna djela, osobnosti i tome slično - a koji nisu među živima da se razumijemo. Kroz različite primjere navodi kako su pristupom pozitivno utjecali na tadašnje birokrate u administracijama. Možda je autor pomalo bio opijen romantikom. Ne znam. Možda sam postao cinični govnar, no imam osjećaj da su se u našem modernom društvu kriteriji vraški strmopizdili, i to u raznim životnim segmentima. Bilo da su predsjednički kandidati, kruh u pekari ili nogometaši plaćeni 100 milijuna bez ikakvih specijalnosti. Ono, generalno gledajući politiku, izbori su se sveli na zlo ili manje zlo, govno ili izmet.